Slučajevi miopije, odnosno kratkovidosti, brzo rastu širom sveta, a nova studija ukazuje na to da bi jedan od ključnih uzroka moglo biti sve češće boravljenje u zatvorenom prostoru.
Naime, u okviru jednog istraživanja, učesnicima su pokazivane kvadratne mete različite osvetljenosti i kontrasta, na koje su više puta fokusirali pogled, i to jednim okom u datom trenutku. Ponašanje očiju kod kratkovidih osoba ukazuje na to da bi aktivnosti koje zahtevaju gledanje iz blizine, odnosno rad na blizinu, mogle doprineti razvoju kratkovidosti. Razlog je način na koji se zenica sužava kako bi ograničila količinu svetlosti koja ulazi u oko.
"Miopija je dostigla gotovo epidemijske razmere širom sveta, a ipak još uvek ne razumemo u potpunosti zašto. Naši rezultati ukazuju na to da bi zajednički faktor mogao biti količina svetlosti koja dospeva do mrežnjače tokom dugotrajnog gledanja u blizinu, posebno u zatvorenim prostorima", kažu neuronaučnici.
Istraživači su ispitivali tri ponašanja povezana sa gledanjem bliskih predmeta:
- kako se oči fokusiraju
- kako se okreću ka unutra
- i kako se zenice sužavaju
Pri tome su uzeli u obzir i aktivnost takozvanih ON i OFF puteva u mrežnjači, koji obrađuju svetlost i tamu.
Slabiji ON put je i ranije povezivan sa miopijom, ali mehanizam koji stoji iza toga nije bio jasan. Jedan od ključnih nalaza ovog istraživanja jeste da kontrast ima veći uticaj od osvetljenosti kada je reč o okretanju očiju ka unutra i sužavanju zenica.
Naučnici su takođe primetili da su kod kratkovidih osoba oči već u većoj meri okrenute ka unutra čak i pre fokusiranja, a njihove zenice se sužavaju više nego kod ljudi sa normalnim vidom.
Na osnovu ovih zapažanja naučnici su predložili novu hipotezu: kod miopije se prednost daje fokusiranju u odnosu na količinu svetlosti, što stvara neku vrstu povratne sprege koja vremenom može pogoršati stanje.
U zatvorenom prostoru, gde ima znatno manje svetlosti nego napolju, ovaj problem može biti još izraženiji.
Kada ljudi u zatvorenom prostoru gledaju u predmete, poput telefona, tableta ili knjiga, zenica se može suziti - ne zbog jake svetlosti, već da bi se izoštrila slika. U uslovima slabijeg osvetljenja ta kombinacija može značajno smanjiti količinu svetlosti koja dospeva do mrežnjače.
Miopiju je teško proučavati jer na nju utiče više faktora, uključujući i snažnu genetsku komponentu. Ona nastaje kada je očna jabučica duža nego što je uobičajeno, zbog čega se svetlost ne fokusira pravilno na mrežnjači - tkivu osetljivom na svetlost koje se nalazi na zadnjem delu oka.
Prema ovom tumačenju, nije samo mutan vid ono što pokreće ili pogoršava miopiju, već i gubitak svetlosti koji stiže do mrežnjače. To bi moglo objasniti i zašto naočare sa prevelikom dioptrijom ponekad mogu predstavljati problem: istraživači smatraju da one mogu smanjiti količinu svetlosti koja dospeva do oka, a ne samo uticati na fokus.
"Naši rezultati podržavaju hipotezu da se kratkovidost razvija kod dece kada je stimulacija mrežnjače nedovoljna", navode autori studije.
Ipak, važno je naglasiti ograničenja ovog istraživanja. Ono je sprovedeno na relativno malom uzorku ljudi, a njihov vid nije praćen tokom dužeg perioda niti upoređivan u uslovima boravka napolju i u zatvorenom prostoru. Zbog toga su neki zaključci zasnovani i na prethodnim studijama.
Međutim, ove pretpostavke bi sada mogle biti detaljnije ispitane i pomoći da se bolje razume zašto miopija pogađa sve veći broj ljudi. Procenjuje se da bi do 2050. godine skoro 40 odsto mladih moglo imati ovaj problem.
Iako se ovaj rast često povezuje sa decom koja sve više vremena provode ispred ekrana, moguće je da postoji i drugi faktor: sve veća navika da se boravi u zatvorenom i gleda u predmete koji su blizu, poput telefona i laptopova.
Potrebno je još istraživanja, ali nam ona otvara nov način razmišljanja o prevenciji i lečenju, kažu naučnici.
Istraživanje je objavljeno u naučnom časopisu Cell Reports, a prenosi Science alert.