Stručnjaci u Rusiji su nedavno otkrili veliku šemu zaražavanja Android telefona, u kojoj se zlonamerni kod krio u popularnim aplikacijama, prema podacima ruskog Ministarstva unutrašnjih poslova.
U tom napadu pogođeno je oko 25 miliona pametnih telefona. Nakon instalacije određene aplikacije, poput igrice, malver je na uređaju pokretao skrivene procese koji su automatski posećivali određene internet stranice. Tako su zaraženi telefoni u pozadini otvarali veb-sajtove u nevidljivim prozorima i simulirali preglede tih stranica.
Na taj način se veštačkim putem povećavao internet saobraćaj, što je omogućavalo napadačima da zarađuju od oglašavanja. Svaka takva "poseta" izgledala je kao da je pravi korisnik otvorio stranicu, pa su oglašivači plaćali prikaze reklama koji se u stvarnosti nisu dogodili.
Stručnjaci upozoravaju da je posebno problematično to što se zlonamerni kod najčešće krije u aplikacijama koje deluju jednostavno i korisno. Među njima su baterijske lampe, aplikacije za čišćenje memorije, čitači elektronskih knjiga, programi za praćenje fizičke aktivnosti, kao i različite jednostavne video-igrice.
Upravo se takve aplikacije najčešće preuzimaju, jer ne zahtevaju složene funkcije i korisnici im lako daju dozvole za rad. To, međutim, može omogućiti zlonamernom softveru da radi u pozadini bez znanja vlasnika telefona.
Pored finansijske štete, ovakvi napadi mogu dovesti i do usporavanja rada telefona, bržeg pražnjenja baterije i povećane potrošnje internet saobraćaja. U nekim slučajevima zlonamerni kod može otvoriti put i za druge, opasnije vrste sajber napada.
Zbog toga stručnjaci savetuju da korisnici aplikacije preuzimaju isključivo iz proverenih izvora, da pažljivo čitaju dozvole koje program traži, kao i da redovno ažuriraju operativni sistem svojih telefona.
Istovremeno, sajber bezbednost postaje sve veći izazov i u drugim oblastima digitalnog života - stručnjaci upozoravaju i da prevaranti sve češće koriste i dipfejk tehnologiju u aplikacijama za razmenu poruka.
Takvi falsifikovani video-ili audio snimci mogu prikazivati lice ili glas poznate osobe, što žrtvama stvara utisak da komuniciraju sa nekim kome veruju. Psiholozi objašnjavaju da mozak automatski prepoznaje poznato lice kao signal sigurnosti, pa ljudi često zanemaruju sitne nedoslednosti u ponašanju ili govoru, prenosi "Argumenti i fakti". Zbog toga stručnjaci savetuju oprez ne samo prilikom instaliranja aplikacija, već i prilikom bilo koje vrste komunikacije na internetu.