Stotinama godina naučnici pokušavaju da objasne kako mačke uspevaju da se okrenu u vazduhu i gotovo uvek slete na noge, bez obzira na položaj iz kog su pale. Na prvi pogled deluje kao da se telo mačke jednostavno "uvrne" u pravi položaj, ali fizičari su dugo smatrali da takav pokret nije moguć bez spoljašnje sile.
Sada su istraživači sa Univerziteta Jamaguči u Japanu ponudili ubedljivo anatomsko objašnjenje. Prema njihovim rezultatima, ključ leži u neobičnoj fleksibilnosti određenog dela mačje kičme.
Ispostavilo se da grudni, odnosno torakalni deo kičme - koji se nalazi u sredini leđa - može da se rotira mnogo više nego donji, lumbalni deo. U stvari, taj deo kičme je gotovo tri puta fleksibilniji. Zahvaljujući tome, mačka može da okrene gornji deo tela izuzetno brzo, gotovo kao klizač koji naglo menja smer na ledu, što su naučnici zaključili nakon analiziranja kičme pet preminulih mačaka koje su donirane za istraživanje.
Da bi proverili kako to izgleda u praksi, naučnici su analizirali i video-snimke dve odrasle mačke koje su puštene sa visine od oko jednog metra. Snimci su pokazali da mačke prvo okrenu prednji deo tela ka zemlji, a tek nekoliko desetina milisekundi kasnije i zadnji deo. Taj precizno koordinisan pokret omogućava im da se u potpunosti orijentišu pre nego što stignu do podloge.
Ovo otkriće pomaže da se razjasni rasprava koja traje više od dva veka. Tokom tog perioda predloženo je više objašnjenja - od teorije da mačke koriste rep kao propeler, do ideje da savijaju telo pod oštrim uglom ili naizmenično uvlače i ispružuju noge kako bi se okrenule.
Novo istraživanje pokazuje da je najverovatnije u pitanju kombinacija više mehanizama. Dok padaju, mačke uvlače prednje šape uz telo, što smanjuje inerciju i omogućava brže okretanje gornjeg dela tela. Istovremeno ispružuju zadnje noge, čime povećavaju inerciju donjeg dela tela i drže ga stabilnijim.
Kada im je glava već okrenuta ka zemlji, mačke ponavljaju isti postupak u obrnutom redosledu - uvlače zadnje noge, ispružuju prednje i dovršavaju rotaciju. Na taj način gornji i donji deo tela uvijaju se u suprotnim smerovima, pa mačka može da se okrene u vazduhu bez spoljašnjeg potiska, prenosi "Dejli mejl".
Drugim rečima, mačke ne krše zakone fizike, već ih samo koriste na izuzetno vešt način. Zahvaljujući kombinaciji fleksibilne kičme, brzih refleksa i precizne kontrole tela, mogu da se okrenu u vazduhu i bezbedno slete na šape, čak i kada padaju iz potpuno nepovoljnog položaja.