Danas je osnova svake svemirske ekspedicije, ali nekada je svemirska šetnja bila rizičan skok u potpuno nepoznato područje.
Tokom misije letelice "Voshod-2", kojom je komandovao Pavel Beljajev, Leonov je kao kopilot napustio sigurnost kabine i zakoračio u vakuum. To je bio istorijski trenutak koji je zauvek promenio tok kosmičkih istraživanja.
Ideja da čovek može da radi izvan svemirske letelice nije nastala preko noći - još dvadesetih godina prošlog veka, naučnik Konstantin Ciolkovski postavio je teorijske osnove za svemirska odela i sisteme koji bi omogućili boravak u otvorenom svemiru. Posle leta Jurija Gagarina 1961. godine, glavni konstruktor Sergej Koroljov pokrenuo je konkretne pripreme za ovaj poduhvat.
Letelica "Voshod" je zato modifikovana: Smanjen je broj sedišta, uvedena je naduvavajuća vazdušna komora i razvijeno specijalno odelo "Berkut", koje je kosmonautu obezbeđivalo da preživi u ekstremnim uslovima. Nakon uspešnog lansiranja sa Bajkonura u 10:00 časova po moskovskom vremenu, posada je u orbiti započela pripreme za istorijski izlazak.
Leonov je, povezan sa letelicom užetom dužine nešto više od pet metara, ušao u svemir i proveo ukupno 23 minuta i 41 sekundu van broda, od čega se zvanično računa 12 minuta i 9 sekundi. "Kada sam izlazio iz vazdušne komore, osetio sam snažan tok svetlosti i toplote, koji je podsećao na električno zavarivanje. Iznad mene je bilo crno nebo i svetle, netrepćuće zvezde. Sunce mi se činilo kao usijani vatreni disk," izjavio je kasnije, opisujući ovaj neverovatni trenutak.
Tokom svemirske šetnje, Leonov je izveo pet izlazaka i povratka ka vazdušnoj komori. U početku se kretao na udaljenosti od oko jednog metra, kako bi se privikao na uslove u otvorenom svemiru, da bi potom koristio punu dužinu užeta koje ga je povezivalo sa letelicom.
Iako je unutrašnjost odela održavala stabilnu, sobnu temperaturu, njegova spoljašnja površina bila je izložena ekstremima - zagrevala se do oko plus 60 stepeni Celzijusa na suncu i hladila do oko minus 100 stepeni Celzijusa u senci. Sve vreme, Pavel Beljajev je pratio njegovo kretanje putem kamera i telemetrije, spreman da reaguje u slučaju bilo kakvog problema.
Izlazak u svemir, ali i borba za preživljavanje
Iako je ovaj podvig sa Zemlje delovao kao trijumf, u stvarnosti je došlo do nekoliko komplikacija. U vakuumu se Leonovljevo odelo naduvalo više nego što je bilo planirano, što mu je onemogućilo da se vrati u letelicu. Sa ograničenim zalihama kiseonika i bez vremena za konsultacije, doneo je rizičnu odluku da smanji pritisak u odelu. Tek tada je uspeo da se, uprkos propisima, provuče kroz uski otvor vazdušne komore i vrati u brod.
Problemi se tu nisu završili. U kabini je došlo do opasnog povećanja nivoa kiseonika, što je moglo da izazove eksploziju, a tokom povratka na Zemlju otkazao je automatski sistem za sletanje. Posada je bila primorana da izvede prvo ručno sletanje u istoriji, završivši daleko od planirane lokacije - u snežnoj tajgi, gde su proveli dve noći čekajući spasilačke ekipe.
Uprkos svim rizicima, misija je dokazala da čovek može da funkcioniše i radi u otvorenom svemiru. Taj uspeh otvorio je vrata novoj eri - već nekoliko meseci kasnije, američki astronaut Edvard Vajt izveo je prvu svemirsku šetnju za SAD, a tokom narednih decenija ova praksa postala je standard.
Za uspešan završetak leta i hrabrost i herojstvo koje je pokazao tokom njega, potpukovnik Aleksej Leonov je odlikovan titulom Heroja Sovjetskog Saveza i Ordenom Lenjina i medaljom Zlatne zvezde. Danas su svemirske šetnje neizostavan deo misija na Međunarodnoj svemirskoj stanici. Koriste se za naučna istraživanja, popravke, instalaciju opreme i lansiranje satelita - a sve to počiva na onom prvom, herojskom koraku ruskih kosmnauta.