Kmetstvo je bilo temelj društva Rusije u 19. veku: Milioni seljaka bili su vezani za zemlju i svoje gospodare. U takvom okruženju odrastali su i najpoznatiji ruski književnici - ljudi koji su u svojim delima razobličavali nepravdu, a u stvarnosti upravljali sudbinama stotina, pa i hiljada kmetova. Upravo taj jaz između ideja i stvarnosti otkriva koliko je njihov odnos prema kmetstvu bio složen.
Aleksandar Puškin: Dobar gospodar koji nije znao šta će s tim
Puškin je poticao iz bogate porodice - njegov deda posedovao je čak 3.000 kmetova kojima nisu umeli da upravljaju - imanje je propadalo, dugovi su rasli.
Kada je rešio da se oženi, otac mu je dao 200 kmetova, koje je Puškin odmah založio kako bi došao do novca. O tome je pisao s olakšanjem: "Zahvaljujući mom ocu... oženio sam se".
Kasnije je nasledio imanje Boldino sa više od 1.000 kmetova, ali i ogroman dug. Upravljanje nije bilo njegova jača strana, imanje je bilo zapušteno, a finansije nestabilne. Ipak, seljaci su Puškina voleli. Zabeleženo je svedočenje carskog činovnika: "Puškin je izuzetno dobar gospodin, nagrađuje novcem čak i svoje ljude, ponaša se jednostavno i nikoga ne vređa". Bio je loš upravnik, ali dobar čovek .
U praksi, bio je tipičan primer plemića koji nije umeo vešto da vodi imanje, ali nije ni zloupotrebljavao svoju poziciju.
Lav Tolstoj: Oslobodilac kome nisu verovali
Tolstoj je nasledio porodično imanje Jasnu Poljanu i stotine kmetova. Za razliku od mnogih savremenika, otvoreno je prezirao kmetstvo i pokušavao da ga promeni iznutra.
Dve godine nakon što je dobio nasledstvo osnovao je školu za seljačku decu, gde ih je lično učio da čitaju i pišu. Nekoliko godina kasnije, napravio je još radikalniji potez - ponudio je svojim kmetovima slobodu i zemlju, uz plan da vremenom postanu potpuno nezavisni.
Ali se desilo nešto neočekivano: Seljaci su odbili. Nisu verovali da je ponuda iskrena ili održiva, a mnogi su jednostavno bili naviknuti na postojeći sistem. Tolstoj je tako ostao upamćen kao čovek koji je želeo promenu, ali je naišao na iznenađujući otpor.
Ivan Turgenjev: Protivnik sistema
Turgenjev je odrastao u bogatstvu koje je dolazilo upravo iz kmetskog sistema. Od detinjstva gledao je naličje kmetstva. Njegova majka bila je izuzetno stroga žena, a u miraz je donela oko 5.000 kmetova.
Još kao mlad, Turgenjev je odlučio da se bori protiv kmetstva. Njegova književna dela snažno su uticala na javno mnjenje i doprinela stvaranju klime koja je dovela do ukidanja kmetstva.
Ipak, njegov privatni život pokazuje koliko je bilo teško izaći iz tog sistema. Imao je prisne odnose sa seljankama, pomagao pojedincima, otkupljivao njihovu slobodu i slao im novac. Istovremeno, nastavio je da živi od bogatstva koje je poticalo iz istog tog sistema.
Kod njega se najjasnije vidi ta dvostrukost: Iskrena borba protiv nepravde, ali i nemogućnost da se potpuno odvoji od pogodnosti koje mu je donosila.
Nikolaj Gogolj: Između ideje i prakse
Gogolj, autor "Mrtvih duša", posedovao je oko 400 kmetova i u svojim delima je briljantno prikazao apsurdnost sistema u kom se "duše" kupuju i prodaju.
Međutim, njegovi lični stavovi bili su složeniji. U nekim tekstovima je opravdavao postojeći poredak, smatrajući da je uloga zemljoposednika deo prirodnog, pa čak i božanskog poretka. Savetovao je da seljaci treba da razumeju svoje mesto u tom sistemu.
S druge strane, u praksi je često pomagao ljudima - slao novac, brinuo o siromašnima i pokušavao da ublaži teške uslove života na imanju. Taj jaz između onoga što je govorio i onoga što je radio jasno pokazuje koliko je i sam bio podeljen.