Srećna deca imaju veće šanse da razviju inteligenciju i postignu uspeh, kaže nauka

Roditelji i nastavnici uglavnom polaze od ideje da će uspeh detetu doneti sreću. Međutim, sve više istraživanja pokazuje upravo suprotno: Sreća često dolazi prva, a tek onda uspeh. Nauka je pokazala da nivo pozitivnih emocija kod dece može da predvidi ne samo njihov kasniji uspeh u obrazovanju, već i razvoj njihove inteligencije.

Srećni trenuci u detinjstvu nisu samo lepe uspomene, već jedan od najvažnijih faktora koji oblikuje budući uspeh mališana. Ključ je u tome koliko često deca doživljavaju pozitivne, a koliko negativne emocije.

Radost, ljubav i osećaj sigurnosti podstiču kreativnost, rešavanje problema i socijalne veštine - deca koja se tako osećaju više vremena provode u igri, učenju i druženju. Sa druge strane, ona koja su češće pod uticajem tuge, stresa ili besa više energije troše na suočavanje sa tim osećanjima, što im sužava prostor za razvoj.

U jednoj dugoročnoj studiji koja je pratila učesnike skoro tri decenije, istraživači su posmatrali decu od najranijeg uzrasta pa sve do odraslog doba. Roditelji su u početku procenjivali koliko često njihove bebe pokazuju pozitivne i negativne emocije, dok su istraživači paralelno merili inteligenciju. Kasnije su ta ista deca, već kao odrasli ljudi, davala podatke o svom obrazovanju i zadovoljstvu životom.

Bebe koje su češće pokazivale pozitivne emocije imale su veće šanse da kasnije završe srednju školu i fakultet, prenosi "RBK Trend". Ono što je posebno važno je to da ova veza nije zavisila od porodičnog bogatstva niti od ranog koeficijenta inteligencije - drugim rečima, sreća je bila faktor za sebe.

Kod te dece je zabeležen i veći rast inteligencije tokom odrastanja, što ukazuje da su više učila i brže napredovala. To znači da su okolnosti u kojima deca žive vrlo bitne - ako odrastaju u težim uslovima, češće su izložena negativnim emocijama, što može uticati i na njihov razvoj i na kasniji uspeh. Ipak, čak i u tim situacijama, faktori koji podstiču pozitivna iskustva mogu napraviti značajnu razliku.

Iz studije je zabeležena još jedna važna stvar: Nije presudno koliko su te emocije jake, već koliko se često javljaju. Veliki, spektakularni srećni trenuci nisu neophodni (čak mogu biti i iscrpljujući). Mnogo je važnije stvarati male, svakodnevne situacije koje donose radost: Igra, razgovor, osećaj bliskosti.

Umesto da jure savršene trenutke, naučnici savetuju roditeljima da se fokusiraju na male navike koje grade pozitivnu atmosferu: Zajedničko vreme, podsticanje ljubaznosti, zahvalnost, podršku u učenju novih veština... Dakle, sreća nije nagrada na kraju puta, već jedan od glavnih preduslova da se do njega uopšte stigne. Radost, igra i osećaj sigurnosti u detinjstvu su upravo temelj na kojem se gradi sve ostalo, prenosi.