Vrbica, Lazareva subota, ili Subota pravednog Lazara, uoči Cveti, posvećena je vaskrsenju Lazara iz Vitinije, koga je Isus Hristos vaskrsao iz mrtvih posle četvorodnevnog boravka u grobu. Došao je do groba, naredio da se skloni grobni kamen i pozvao Lazara da izađe, što je on i učinio, sav uvijen u pogrebne povoje, kaže predanje koje je preneo sveti Jovan u svom Jevanđelju.
Ovo je videlo mnogo ljudi, pa se vest brzo proširila. Događaj se smatra u hrišćanstvu pobedom života nad smrću i nagoveštaj Hristovog stradanja i vaskrsenja, koje je osnova novozavetne vere. Lazar je živeo još trideset godina kao episkop na Kipru, gde ga je posetila i Bogorodica i poklonila mu omofor, njenom rukom izvezen.
Takođe, Vrbica je i dečji praznik, jer je Hristos, prema Jevanđelju, ulazeći u Jerusalim rekao: "Pustite decu meni, jer takvih je Carstvo nebesko". Ulazeći u Jerusalim dočekala su ga deca i masa razdraganog sveta držeći u rukama palmine grančice. Grančice vrbe simbolizuju zapravo palmine grane kojima je Isus dočekan u Jerusalimu, a otuda potiče i naziv za sam praznik - Vrbica.
Sa ovim danom počinju veliki Vaskršnji praznici.
Narodna verovanja i običaji
Pored vrbe, danas se bere i cveće koje se potopi u vodu da prenoći, pa se na Cveti tom vodom treba umiti. U nekim delovima Srbije, od kuće do kuće idu Lazarice, pevaju i igraju i domaćinu i ukućanima i žele dobro zdravlje i sreću.
S obzirom na to da je praznik u vreme uskršnjeg posta, crkveno pravilo je da nije dobro igrati i pevati.
Slavska trpeza je uvek posna. Današnji praznik najavljuje sutrašnji - Cveti, kada je Isus Hristos svečano ušao u Jerusalim, piše RTS.
Do Drugog svetskog rata, Lazareva subota (Vrbica) proslavljala se i kao školska svečanost.