Svima je fascinantan život astronauta i njihov odlazak u vasionu, a posebno ono što interesuje mnoge jeste kako se ljudsko telo ponaša u takvim uslovima i kroz kakve sve promene prolazi tokom boravka u svemiru. Stručnjak Centra za obuku kosmonauta "J. A. Gagarin" Marija Puškar-Vasilevska, pojašnjava šta se zapravo dešava sa čovekom pre leta, izvan Zemljine orbite, tokom i posle sletanja.
Šta možemo očekivati od kosmosa
Uticaj faktora svemirskog leta počinje već tokom lansiranja rakete. U toj fazi kosmonaut oseća preopterećenja, promene atmosferskog pritiska i rotaciju. Zatim deluju bestežinsko stanje i jonizujuće zračenje. Bestežinsko stanje kosmonauti veoma vole i upravo im ono najviše nedostaje kada se vrate na Zemlju. Uticaj zračenja u svemiru iznosi oko 100 milisiverta po letu (na Zemlji prosečna godišnja efektivna doza zračenja iznosi oko 2,4 milisiverta, a na Međunarodnoj svemirskoj stanici dostiže i 200 milisiverta godišnje). Posle tri svemirska leta, krv kosmonauta se ispituje na pojavu mutacija.
Još jedan važan faktor je buka uređaja na stanici, pre svega ventilatora koji cirkulišu vazduh. Pri stalnoj izloženosti buci može doći do oštećenja sluha, pa kosmonauti skoro uvek nose slušalice ili čepiće za uši. Pored toga, sa panela na stanici se oslobađa dosta prašine, što može izazvati alergijske reakcije, ali i to se uspešno kontroliše, pojašnjava stručnjak.
Takođe, naglašava da u bestežinskom stanju, na prvi pogled, nestaju problemi sa koštano-mišićnim sistemom. Bolesti zglobova, kičme i vena nogu, koje su posledica stalnog opterećenja usled gravitacije na Zemlji, u svemiru nestaju. Zglobovi ne bole, leđa ne smetaju, a smatra se i da kosmonauti malo "porastu", jer se međupršljenski diskovi blago isprave.
Međutim, prvi letovi su pokazali da se kosmonauti po povratku često teško kreću. Dolazi do atrofije mišića i smanjenja mineralne gustine kostiju, jer u bestežinskom stanju krv ne cirkuliše dovoljno kroz mišiće i kosti. Zato su tokom leta neophodne stalne fizičke aktivnosti. Danas se kosmonauti vraćaju u dobrom stanju, jer na stanici vežbaju dva puta dnevno.
Kako se kosmonauti pripremaju za let
Pored toga što je potrebno da savladaju brojne teorijske discipline, kosmonauti stalno treniraju. Priprema za let traje 11 godina - čovek za to vreme sazreva, i važno nam je da njegov organizam ostane u dobroj formi.
Kandidati moraju da ispunjavaju i stroge fizičke uslove: starost od 26 do 35 godina, visinu između 155 i 190 centimetara i težinu od 50 do 95 kilograma, uz potpuno odsustvo hroničnih bolesti. U početnoj fazi dostavljaju osnovne medicinske podatke, dok kasnije prolaze kroz detaljna i sveobuhvatna ispitivanja.
Jednom godišnje sprovodi se opsežna kontrola zdravlja koja uključuje proveru rada srca, elektrokardiogram, ultrazvuk i druge dijagnostičke procedure. Posebni testovi, kao što su pasivni posturalni test, boravak u barokomori i ispitivanja u centrifugi, služe za proveru izdržljivosti organizma u uslovima hipoksije i velikih ubrzanja.
Pored odličnog zdravlja, neophodna je i vrhunska fizička pripremljenost. Jednako važnu ulogu ima i psihološka stabilnost - sposobnost rada u timu, snalaženje u kriznim situacijama i prilagođavanje nepoznatom okruženju.
Šta se dešava sa telom tokom leta
U uslovima bestežinskog stanja dolazi do značajne preraspodele tečnosti u organizmu. Krv, limfa i likvor više se ne ponašaju kao na Zemlji, što u prvim nedeljama može izazvati glavobolju, vrtoglavicu i mučninu. Vremenom se organizam prilagođava novim uslovima.
Tokom dugotrajnih misija može doći do razvoja neurookularnog sindroma, koji podrazumeva otok očnog živca i promene na očnoj jabučici, što može uticati na vid. Takođe, dolazi do smanjenja gustine kostiju, iako je ta pojava danas manje izražena nego ranije zahvaljujući redovnom vežbanju.
Fizička aktivnost je obavezaan deo svakodnevice u svemiru. Kosmonauti koriste trake za trčanje, bicikle i druge sprave, kao i specijalno odelo "Pingvin", koje stvara otpor i omogućava kontinuirano opterećenje mišića.
Za pripremu povratka na Zemlju koristi se i odelo "Čibis", koje stvara negativan pritisak u donjem delu tela i pomaže kardiovaskularnom sistemu da se ponovo prilagodi gravitaciji.
Povratak na Zemlju
I pored priprema, povratak na Zemlju predstavlja veliki izazov za organizam. Krv se naglo spušta ka donjim ekstremitetima, zbog čega kosmonauti često nisu u stanju da odmah stoje ili hodaju.
U tom periodu koristi se posebno odelo "Kentaur", koje deluje poput kompresione opreme i pomaže stabilizaciji cirkulacije u prvim danima nakon sletanja.
Oporavak počinje odmah po povratku i obično traje tri do četiri nedelje, uz stalni lekarski nadzor. Obuhvata masaže, fizičke vežbe i plivanje, dok potpuni povratak u normalno stanje može potrajati i do šest meseci.
Budućnost svemirskih letova
Iskustva iz dugotrajnih misija pokazuju da ljudsko telo može da izdrži uslove svemirskih putovanja, čak i onih koji traju više meseci. Glavna ograničenja ne odnose se na čoveka, već na tehnološke mogućnosti, smatra stručnjak.