Sve češće smo preplavljeni vestima o robotima koji pobeđuju na maratonskim trkama ili koji bez poteškoća sortiraju i skladište robu na policama. Iako je na prvi pogled jasno da je reč o mašinama, oni ipak imaju ruke, noge i glavu - oblikom sve više podsećaju na ljude, ili se bar teži tome. Ne iznenađuje onda što u domenu robotike, jedno pitanje posebno zaokuplja pažnju: zbog čega ljudi dizajniraju mašine koje podsećaju na njih same? Jasno je da od idealizovanih androida u naučnoj fantastici do savremenih humanoidnih robota koji sve češće funkcionišu u stvarnom svetu, prisutna je snažna potreba da se tehnologija oblikuje po ljudskom obrascu.
Prema rečima stručnjaka za robotiku, taj poduhvat je nalik potrazi za "gotovo božanskom moći". "Svaki inženjer sanja o tome da napravi robota nalik čoveku - to je krajnja mašina", kažu stručnjaci.
Humanoidni roboti 21. veka, razvili su se od jednostavnih demonstracija osnovnih sposobnosti do sistema koji mogu samostalno da obavljaju zadatke koristeći kognitivne funkcije kao što su vid, sluh i dodir.
Savremeni hardver i softver, uključujući veštačku inteligenciju, omogućili su značajan napredak: humanoidni roboti danas mogu da hodaju, trče i skaču. Ipak, mnogi ističu da zadaci koji zahtevaju ljudsku spretnost, poput sređivanja predmeta na nerednom kuhinjskom pultu, i dalje predstavljaju veliki izazov.
Iako postoje različiti oblici robota, inženjeri često svesno biraju ljudski oblik. Razlozi za to su i praktični i duboko povezani sa načinom na koji razumemo svet.
Jedan od mogućih razloga je okruženje u kom roboti treba da funkcionišu. Ljudski svet je "napravljen po meri čoveka": vrata, stepenice, alati, police i vozila prilagođeni su ljudskom telu. Zato robot koji liči na čoveka lakše može da se kreće i koristi te iste objekte bez potrebe da se cela sredina menja.
Drugi razlog dolazi iz prirode. Ljudsko telo je proizvod evolucije koja je oblikovala efikasnu strukturu za kretanje, ravnotežu i snalaženje u prostoru. Inženjeri često preuzimaju ta rešenja jer su se ona u prirodi pokazala kao uspešna i efikasna.
Tu je i psihološki faktor. Ljudi izgleda lakše "komuniciraju" sa mašinama koje liče na njih. Takav dizajn omogućava intuitivniju interakciju, jer prepoznajemo pokrete, izraze i jezik koji nam je poznat.