Izuzetna dugovečnost ljudske vrste možda se delimično može objasniti time koliko dugo deca ostaju pod majčinom brigom. Studija na životinjama koje žive dugo i sporo se razvijaju, uključujući primate, kitove i hijene, ukazuje na jednu zajedničku osobinu: mladunci ovih vrsta dugo zavise od mamine nege.
Naučni modeli pokazuju da prirodna selekcija tokom vremena često favorizuje majke koje duže žive - što može da doprinese evoluciji dužeg životnog veka kod vrsta. Naravno, postoji evolutivni kompromis. Ove dugovečne vrste obično imaju manje potomaka nego, na primer, mačke ili pauci. Ali to omogućava veću brigu po svakom mladuncu.
"Jedna od zaista misterioznih stvari kod ljudi je to što živimo tako dugo u poređenju sa drugim sisarima. Naše objašnjenje je da deo razloga za dug život leži u samom odnosu majke i deteta", istuču naučnici.
Životni vek sisara varira od oko 12 meseci (kod nekih vrsta pacova) do više od 200 godina kod grenlandskog kita. Uglavnom postoji veza između veličine tela i dužine života. Međutim, neke vrste odstupaju od ovog pravila - žive znatno duže nego što bi se očekivalo za njihovu veličinu. Među njima su ljudi, neki primati, hijene, određene vrste kitova i slonovi. Zajedničko im je i to da su veoma društvene životinje koje žive u grupama i pomažu jedne drugima.
Jedno od objašnjenja za dugovečnost je takozvana "hipoteza bake" - u nekim vrstama ženke nakon menopauze više ne rađaju, već pomažu svojoj deci i unucima. Međutim, to važi samo za mali broj vrsta (ljudi, orke, možda šimpanze).
Zato su istraživači želeli da vide da li sličan efekat postoji i kod drugih vrsta. Istraživači su napravili modele na osnovu podataka sa terena i ispitivali koliko opstanak majke utiče na preživljavanje potomaka - pa čak i unuka.
Zaključak je jednostavan: kod mnogih dugovečnih vrsta, smrt majke ili bake značajno smanjuje šanse za preživljavanje potomstva.
Kod vrsta u kojima su mladunci dugo zavisni od majke, ako majka živi duže, njeni potomci imaju veće šanse da prežive i kasnije dobiju svoje potomstvo. To stvara evolucioni pritisak ka dužem životu, čak i ako imaju manje dece.
Takođe, istraživači su u više modela dobili isti obrazac: kada je zavisnost od majke veća, životni vek se povećava, a reprodukcija usporava. Suprotno tome, ako majka rano umre, njeno potomstvo može biti slabijeg zdravlja ili manje sposobno da se brine o sopstvenom potomstvu, što stvara efekat lančanog uticaja na preživljavanje kroz generacije.
"Kako raste značaj uloge majke u preživljavanju potomaka, vidimo da životinje evoluiraju ka dužem životu i ređem razmnožavanju, isto kao kod ljudi", naglašava se.
Ovo se, kažu istraživači, odnosi na širok spektar sisara, ne samo primate, već i hijene, kitove i slonove.
Istraživanje nije obuhvatilo ulogu očeva, jer u većini posmatranih vrsta majke pružaju glavnu brigu, a podaci o očevima su ograničeni. Kod vrsta gde je to proučavano (ljudi, babuni i drugi primati), uticaj majke je jači i trajniji od uticaja oca.
"Kada posmatrate majke i mladunce primata, vidite koliko je majka centralna u njihovom svetu. Ta veza vremenom slabi, ali nikada potpuno ne nestaje", jasni su naučnci.
"Deo dugoročne ambicije ovog istraživanja je da se to poveže sa dugovečnošću - da se povežu ova dva misteriozna i centralna aspekta onoga što znači biti čovek", dodaju.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, a prenosi Science alert.