Višak kilograma nije samo estetski problem - gojaznost vremenom može ozbiljno da ugrozi metabolizam, srce, krvne sudove i čitav organizam. Zato je bitno na vreme da se prepozna kada telesna težina ulazi u zonu rizika.
Tri načina da znate da ste u formi
Indeks telesne mase (BMI), koji se izračunava na osnovu visine i težine, dugo se smatrao glavnim kriterijumom za procenu da li osoba ima višak kilograma ili gojaznost. Savremeniji pristup je merenje obima struka, jer on pokazuje kakva je raspodela masnog tkiva u organizmu.
Doktor Aleksandar Ametov ističe da u telu postoji šest specijalizovanih "depoa" za masno tkivo, u kojima se masti skladište i obnavljaju. Dok su u normalnim granicama, metabolizam funkcioniše zdravo. Međutim, kada se mast prekomerno nagomila u predelu stomaka, takozvana visceralna ili abdominalna gojaznost, naglo raste rizik po zdravlje.
Kod muškaraca bi idealan obim struka trebalo da bude do 94 centimetra, a već od 102 centimetra značajno raste rizik od dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti. Kod žena je poželjno da struk ne prelazi 80 centimetara, dok vrednosti iznad 89 ukazuju na povećan rizik od bolesti.
Treći, najnoviji pristup zasniva se na odnosu obima struka i visine. Dobija se tako što se obim struka u centimetrima podeli visinom u centimetrima. Ako je rezultat manji od 0,5, osoba se smatra metabolički zdravom. Vrednosti iznad 0,5 ukazuju na povišen kardiometabolički rizik.
Profesor naglašava da nije pristalica izraza "mršavljenje", jer, kako kaže, on asocira na nešto loše. Umesto toga, smatra da čovek treba da nauči da upravlja svojom težinom. Ističe da masno tkivo nije samo neprijatelj organizma, već veoma važan organ. Masne ćelije proizvode više od 800 biološki aktivnih supstanci koje učestvuju u svim vrstama metaboličkih procesa i u regulaciji energetske ravnoteže. Posebno je izdvojio hormon leptin, koji omogućava komunikaciju između mozga i masnih ćelija i mozgu šalje informacije o energetskim rezervama organizma.
Drugi važan hormon je adiponektin, koji takođe proizvode masne ćelije i jedan od glavnih pokazatelja metaboličkog zdravlja. Nizak nivo adiponektina povezuje se sa hipertenzijom, dijabetesom, bolestima zglobova, jetre i bubrega. Adiponektin reguliše energetski metabolizam, smanjuje stvaranje masti u jetri, normalizuje nivo holesterola i ima protivupalno dejstvo koje štiti krvne sudove i organe. Njegov nivo opada kod gojaznosti, a dugotrajan nedostatak povezuje se sa taloženjem masti u srcu i krvnim sudovima, srčanom slabošću i povećanim rizikom od raka pankreasa.
Za gojaznost nije kriva samo hrana
Na telesnu težinu snažno utiče i genetika, odnosno urođene karakteristike DNK. Iako nauka još ne zna tačno koji su geni povezani sa gojaznošću, poznato je da rizik može da se nasluti već pri rođenju. Bebe koje imaju više od 4,5 kilograma ili manje od 2,5 kilograma spadaju u rizičnu grupu za kasnije metaboličke poremećaje. Pored genetike, važnu ulogu imaju i faktori okruženja, koje stručnjaci često potcenjuju.
Kada mast postaje "toksična"
Između dva procesa, unosa energije hranom i njenog utroška, postoji 'zlatna sredina', od koje mnogo toga zavisi, kaže doktor. Međutim, kada čovek dugo prejeda, može doći do oštećenja strukture koja kontroliše masno tkivo. Tada mast počinje da se taloži tamo gde ne bi trebalo, što dovodi do pojave lipotoksičnosti - stanja u kome mast bukvalno počinje da "truje" organizam.
Posledice mogu biti:
- oštećenje srca i bubrega
- masna jetra i masna bolest pankreasa
- dijabetes tipa 2
- povećan rizik od karcinoma
- kao i druge ozbiljne bolesti koje skraćuju životni vek
Šta sve može da poremeti metabolizam
Među faktorima koji mogu da doprinesu gojaznosti i hormonalnim poremećajima navode se:
- parabeni, pesticidi i bisfenol A iz određenih vrsta plastike
- nedostatak sunčeve svetlosti i vitamina D
- nedovoljno sna
- hroničan stres
- anksioznost, psihička opterećenja i stalna napetost
Nedostatak sna predstavlja snažan stres za organizam, jer povećava lučenje kortizola, što dovodi do porasta šećera, holesterola i masnog tkiva.
Kako gojaznost utiče na dugovečnost
Prema podacima koje je izneo profesor Ametov:
- osobe bez gojaznosti imaju oko 80 odsto šanse da dožive 70. godinu
- kod gojaznosti prvog stepena te šanse padaju na 70 odsto
- kod težih oblika gojaznosti padaju na oko 50 odsto
Stručnjaci procenjuju da uznapredovala gojaznost može da skrati život i do 15 godina.
Šta zaista pomaže
Gojaznost je ozbiljna bolest i da se ne može rešiti samo snagom volje i lečenje, mora biti sveobuhvatno i uključivati:
- promenu načina ishrane
- fizičku aktivnost
- psihološku podršku
- po potrebi i lekove
Savetuje se da se počne od brzog hoda, bez prevelikih očekivanja i naglih ciljeva. Čak i 3.000 do 5.000 koraka dnevno je dobar početak, uz postepeno povećavanje aktivnosti i uvođenje laganih vežbi snage. Takođe upozorava da povećan unos proteina sam po sebi nije dovoljan za izgradnju mišića bez fizičke aktivnosti, piše Komsomoljska pravda.