Kratka ruska reč "spasibo", odnosno "hvala", već godinama izaziva rasprave među ljubiteljima jezika: Neki tvrde da je nastala od izraza "spasi Bog" i da se pojavila tek posle revolucije 1917. godine. Uz to, o njenom poreklu se postavljaju brojna pitanja - na primer, zašto se kaže "spasibo tebe" ("hvala tebi"), a ne neki drugi oblik?
Šta kaže istorija
Lingvisti navode da se "spasibo" u ruskom jeziku koristi još od 16. veka, mnogo pre Sovjetskog Saveza. Zbog toga je netačna česta tvrdnja tokom sovjetske ere da je reč nastala tek nakon revolucije, kada je religijska terminologija potiskivana iz javnog života. Čak i ako je izraz zaista nastao od starijeg "spasi Bog", gramatički se od samog početka koristio u obliku koji označava kome je zahvalnost upućena nekome - "spasibo tebe", "spasibo vam", "spasibo im".
Kao dokaz se često pominje "Žitije protopopa Avakuma" iz 17. veka, gde se već pojavljuje slična konstrukcija. To znači da je ovaj oblik duboko ukorenjen u ruskoj jezičkoj tradiciji, a ne u modernim promenama.
U Rusiji je zahvalnost dugo imala i snažnu duhovnu dimenziju. Istoričari navode da je đakon Avakum koristio izraz "Bog te spasio", odnosno "spasi Bog", kao vrstu blagoslova i zahvalnosti istovremeno. U tome nije bila važna samo zahvalnost drugoj osobi, već i Bogu ili sudbini za dobro koje čovek ima. Zato i danas pojedini pravoslavni vernici umesto običnog "hvala" kažu: "Spasi Gospode".
Pored klasične reči za zahvalnost, sama reč "blagodarю" - formalniji ruski oblik za "hvala" - ima zanimljivo poreklo. Mnogi misle da je nastala jednostavnim spajanjem reči "blago" i "dariti", ali lingvisti ukazuju da je pravo objašnjenje složenije. Prema tumačenju filologa, reč je o književnom slovenskom obliku nastajalom po uzoru na grčke jezičke modele. U starom ruskom jeziku čak su se menjali i oblici upotrebe - nekada se govorilo i "blagodaritь kogo", i "blagodaritь komu" (oba izraza znače "zahvaliti nekome", ali pokazuju staru razliku u gramatici ruskog jezika), da bi se tek krajem 18. veka ustalio današnji oblik.
Zanimljivo je da slične priče postoje i u drugim evropskim jezicima. Francusko "merci" potiče od starofrancuske reči "mercit", a još ranije od latinskog "mercedem", što je prvobitno značilo "plata", "nagrada" ili "naknada". Tek kasnije je dobilo značenje usluge, milosti i zahvalnosti. U engleskom jeziku glagol "thank" vodi poreklo od staroengleskog "thancian", dok su mu bliski nemačko "danken" i "danke".