Dugi hodnici ispunjeni staklenim vitrinama, u kojima stoje osušeni gušteri, retke školjke, anatomski preparati i dvoglavo jagnje. U jednom uglu je izložen skelet čoveka neobično visokog rasta, u drugom glava deteta sa dva lica sačuvana u posebnoj tečnosti. Danas bi ovakva postavka mnogima više ličila na scenografiju horor filma nego na muzej, ali početkom 18. veka upravo je tako izgledala Kunstkamera - prvi javni muzej u Rusiji, koji je osnovao Petar Veliki.
Na prvi pogled deluje neobično da je vladar poznat po ratovima, reformama i izgradnji flote bio opsednut sakupljanjem "nakaza", anatomskih anomalija i svakojakih retkosti. Međutim, iza te fascinacije nije se krila puka radoznalost, već konkretna ideja: Petar Veliki želeo je da Rusiju približi Evropi - i to ne samo vojno i politički, već i naučno, intelektualno i kulturno.
U Evropi tokom 16. i 17. veka među vladarima, naučnicima i bogatim aristokratama vladala je prava opsesija takozvanim "kabinetima kurioziteta" - prostorijama u kojima su sakupljane najneobičnije stvari koje je čovek mogao da vidi. Ti kabineti bili su mešavina muzeja, laboratorije i privatne kolekcije čuda.
U njima su se nalazile egzotične životinje donete sa dalekih putovanja, minerali čudnih oblika, neobični instrumenti, drevni predmeti, ali i ljudski i životinjski fetusi sa deformitetima. U to vreme takve pojave nisu posmatrane samo kao bizarnosti, već kao ključ za razumevanje prirode i njenih zakona. Mnogi su verovali da se upravo kroz "greške prirode" može bolje shvatiti kako svet funkcioniše.
Petar Veliki prvi put je video takve kolekcije tokom svog čuvenog putovanja po Evropi krajem 17. veka, poznatog kao Velika ambasada. U Amsterdamu, Londonu i drugim gradovima obilazio je muzeje, radionice, brodogradilišta i naučne kabinete, upijajući sve što je smatrao korisnim za modernizaciju Rusije.
Međutim, njegova ideja nije bila samo da kopira evropsku modu. Kunstkamera je trebalo da postane nešto mnogo važnije - temelj buduće ruske nauke. Zato je muzej od samog početka bio povezan sa razvojem Ruske akademije nauka i služio kao mesto gde će se proučavati anatomija, priroda, medicina i narodi ogromne ruske imperije.
Za razliku od većine evropskih "komora čuda", koje su bile dostupne samo bogatima i plemstvu, Petar je svoju Kunstkameru otvorio svima. U muzej su mogli da uđu trgovci, zanatlije, vojnici i obični građani, a ulaz je bio besplatan. Car je čak naredio da se posetioci časte kafom ili čašicom votke, samo da bi ih privukao da dođu.
To nije bio samo marketinški trik, već je car želeo da se ljudi oslobode sujeverja i straha od onoga što ne razumeju. U Rusiji tog vremena deca rođena sa deformitetima često su smatrana "đavolskim znakom" ili kaznom. Kunstkamera je trebalo da pokaže da takve pojave nisu mistične, već prirodne, kao i da mogu da se proučavaju naučno.
Najpoznatiji eksponati
Posebno mesto u muzeju zauzimala je anatomska kolekcija koju je Petar kupio u Holandiji. U pitanju su bili izuzetno složeni preparati ljudskih tela i organa, sačuvani posebnim tehnikama balsamovanja. Neki od njih bili su istovremeno naučni eksponati i gotovo umetničke kompozicije, što je na posetioce ostavljalo snažan utisak.
Pored anatomskih retkosti, Kunstkamera je čuvala i prve naučne instrumente u Rusiji - teleskope, mikroskope, astrolabe i kompase. Tu su se nalazili i predmeti koje su donosile ekspedicije iz Sibira, Azije i Amerike: Odeća, oružje, predmeti svakodnevnog života i neobični artefakti naroda koje većina Rusa nikada nije ni mogla da zamisli.
Jedan od najneverovatnijih eksponata bio je čuveni Gotorpski globus - ogroman planetarijum prečnika više od tri metra, u koji je čovek mogao da uđe i iznutra posmatra kretanje zvezda. Za ljude tog doba to je moralo izgledati gotovo magično.
U muzeju su čak postojali i takozvani "živi eksponati" - ljudi niskog ili ogromnog rasta, koji su živeli su pri dvoru i bili deo postavke. Danas bi to bilo smatrano etički nekorektnim, ali u 18. veku takva praksa nije bila neuobičajena u evropskim dvorovima.
Petar je izdavao posebne naredbe da se u Sankt Peterburg šalju svi neobični predmeti, anatomske anomalije i retkosti pronađene širom Rusije. Sakrivanje takvih "čuda prirode" moglo je čak nositi i ozbiljne zakonske posledice.
Tako je Kunstkamera postala mnogo više od neobičnog muzeja. Ona je bila simbol nove Rusije koju je Petar pokušavao da stvori - države koja želi da razume svet kroz nauku, a ne kroz strah i mistiku. Najveća razlika između Kunstkamere i mnogih evropskih kabineta kurioziteta bila je u tome što posle smrti svog osnivača nije nestala. Naprotiv, postala je osnova čitavog sistema ruskih naučnih muzeja i akademskih institucija.
Iz nje su kasnije nastali etnografski, anatomski i botanički muzeji, a vremenom i čuveni Muzej antropologije i etnografije Petra Velikog, koji i danas postoji u Sankt Peterburgu. Iako danas mnogi eksponati iz stare Kunstkamere deluju uznemirujuće, u svoje vreme oni su predstavljali pokušaj da se nepoznato objasni razumom.