Od srednjeg veka pa sve do 19. veka, Evropa je Rusiju često smatrala zaostalom i udaljenom od "prave" civilizacije. Čak je i Petar Veliki, nastojeći da modernizuje zemlju po evropskom uzoru, nesvesno doprineo tom utisku jer je njegovo oduševljenje zapadnim običajima Evropljanima samo potvrđivalo koliko je Rusija drugačija.
Ipak, upravo te razlike su mnoge strance najviše intrigirale. Ruskinje su im delovale snažnije, neposrednije i slobodnije u ponašanju nego što je to bilo uobičajeno u tadašnjoj Evropi. Ono što je u Rusiji bilo normalno, Evropljanima je često izgledalo egzotično, neobično ili čak šokantno, kao što su:
Tamniji ten i kultura toplote
Strani putnici koji su u 16. i 17. veku dolazili u staru Rusiju često su primećivali nešto što im je bilo neuobičajeno - ruskim ženama ten nije bio bolesno bled, kako je tada diktirala evropska moda.
U zapadnoj Evropi plemkinje su nastojale da izgledaju što bleđe, jer je svetla koža bila simbol visokog statusa i života daleko od fizičkog rada. U Rusiji je, međutim, drugačiji način života ostavljao drugačiji utisak. Domovi su bili snažno zagrevani, banje su bile važan deo svakodnevice, a žene su često imale zdraviji i rumeniji izgled.
Jedan engleski diplomata koji je 1588. godine posetio Rusiju zapisao je da su ga iznenadila "topla lica" ruskih žena, koji je povezivao sa stalnim boravkom u zagrejanim prostorijama i kupatilima. Za Evropljane, naviknute na hladne dvorove i retko kupanje, to je bilo veoma neobično.
Kozmetika, rumenilo i raskošna odeća
Ruskinje su mnogo pažnje posvećivale izgledu, iako moderna kozmetika tada nije postojala. Lice se posvetljivalo belim puderom, a obrazi su naglašavani jakim rumenilom. Danas to može delovati preterano, ali u to vreme to je bio znak negovanosti i društvenog statusa.
Poseban utisak na strance ostavljala je odeća. Bogate žene nosile su kape od brokata ukrašene biserima, skupoceno krzno i tkanine kakve su mnogi Evropljani mogli da vide samo na dvorovima najbogatijih vladara.
Čak su i žene iz običnih porodica nosile krznene kape i ukrašavale se na način koji je posetiocima delovao luksuzno. Za razliku od Evrope, gde je raskoš često bila rezervisana isključivo za aristokratiju, u Rusiji su i niže društvene klase pokušavale da izgledaju svečano i upadljivo. Zanimljivo je da su mišljenja stranaca bila potpuno podeljena - neki su Ruskinje smatrali preterano našminkanim i neobičnim, dok su drugi bili oduševljeni njihovom pojavom i držanjem.
Crni zubi i puniji stas: Ideal lepote koji je Evropu zbunjivao
Dok je u Evropi ideal ženske lepote podrazumevao krhkost i tanku figuru, u Rusiji se zdravlje povezivalo sa punijim izgledom, a mršavost je među ruskim muškarcima bila znak neatraktivnosti i bolesti. Žene koje su delovale snažno i jedro smatrane su lepim, jer je to ukazivalo na dobro zdravlje i sposobnost da podnesu težak život.
Stranci su često preuveličavali svoje utiske, pa su pisali da Ruskinje "dane provode u krevetu, jedući i pijući kako bi se ugojile". Iako su takvi opisi bili iskarikirani, oni pokazuju koliko su standardi lepote u Rusiji i Evropi bili različiti.
Još veće čuđenje izazivala je moda bojenja zuba u crno. U određenim periodima tamni zubi su u Rusiji bili znak bogatstva, jer su ukazivali na to da dama može da priušti velike količine šećera i slatkiša, koji su u to vreme bili luksuz. Evropljanima je to izgledalo potpuno neverovatno, a u putopisima su Ruskinje opisivali kao "bele i rumene, ali sa zubima crnim kao ugalj".
Luksuz koji je ostao i posle evropeizacije
Dolaskom Petra Velikog mnogo toga se promenilo. Ruski dvor postepeno je prihvatio evropsku modu, frizure i ponašanje, a razlike između Ruskinja i Evropljanki postale su manje vidljive.
Ipak, jedna stvar je ostala ista - ljubav prema raskoši. Ruskinje su nastavile da impresioniraju strance bogatim haljinama, draguljima... Čak i kada su prihvatile evropske krojeve, zadržale su sklonost ka upečatljivom stilu.
Evropljane je iznenađivalo i to što upotreba kozmetike nije bila ograničena samo na plemstvo. I žene zanatlija, trgovaca ili vojnika koristile su rumenilo i razne preparate za ulepšavanje, što je u zapadnoj Evropi bilo daleko ređe.
Žene koje su strance zadivljivale otpornošću
Osnivanje Smoljnog instituta 1764. godine donelo je novu sliku ruske žene. Devojke iz ovog čuvenog instituta učile su strane jezike, muziku, ponašanje i obrazovanje dostojno evropskih dvorova. Ipak, strance nije impresioniralo samo njihovo obrazovanje. Ono što su često isticali bila je njihova psihička čvrstina, samopouzdanje i sposobnost da ostanu pribrane u teškim situacijama.
Mnogim Evropljanima je delovalo neobično što ruske žene pokazuju toliku čvrstinu duha i neustrašivost, u društvu koje su smatrali strogim i surovim. Upravo ta kombinacija nežnosti, raskoši i unutrašnje snage ostavljala je veliki utisak na svakog ko bi upoznao Ruskinje.