Kod "Ledenog čoveka" Ecija pronađeni znaci života posle 5.300 godina

Pre više od pet milenijuma umro je u snegu i ledu Alpa, a njegovo telo ostalo je sačuvano u gotovo neverovatno dobrom stanju. Danas, nekoliko hiljada godina kasnije, naučnici su otkrili nešto što niko nije očekivao: Pojedini mikrobi povezani sa čuvenim "Ledenim čovekom" možda su i dalje aktivni.

Eci, poznat kao "Ledeni čovek", jedna je od najstarijih i najbolje očuvanih ljudskih mumija ikada pronađenih. Zahvaljujući izuzetno hladnim uslovima u alpskom ledniku gde je preminuo, njegovo telo je izbeglo uobičajeni proces raspadanja. Međutim, novo istraživanje pokazuje da mumija možda nije potpuno "mrtva" - naučnici su pronašli dokaze da su pojedini mikroorganizmi uspeli da prežive hiljadama godina, a neki od njih možda su aktivni i danas.

Eci je otkriven 1991. godine kada su dvoje planinara u italijanskim Alpima ugledali telo koje je virilo iz otopljenog glečera na visini od 3.210 metara, a kasnija analiza pokazala da se radi o čoveku iz bakarnog doba koji je živeo oko 3300. godine pre nove ere.

Tokom decenija istraživanja naučnici su uspeli da rekonstruišu mnoge detalje njegovog života. U trenutku smrti imao je oko 46 godina, na telu je imao najmanje 61 tetovažu, a odeća mu je bila napravljena od koža različitih životinja. Analiza je pokazala i da je neposredno pre smrti jeo obrok bogat mesom kozoroga, divljači i žitaricama.

Ranija istraživanja otkrila su da je njegov crevni mikrobiom bio sličniji onom kod drevnih ljudskih populacija nego kod savremenih zapadnih društava. Naučnici su takođe pronašli drevni soj bakterije Helicobacter pylori, koja se danas povezuje sa čirevima i rakom želuca.

Međutim, dosadašnje studije uglavnom su posmatrale ove mikroorganizme kao ostatke prošlosti. Novo istraživanje pokušalo je da utvrdi da li su neki od njih možda i dalje živi i aktivni.

Istraživači su uzeli briseve sa različitih delova Ecijevog tela, analizirali otopljenu vodu iz njegove unutrašnjosti, koristili uzorke želudačnog i crevnog tkiva iz prethodnih istraživanja, kao i uzorak zemljišta sa mesta na kom je pronađen. Zatim su primenili sekvenciranje DNK i RNK kako bi identifikovali prisutne mikroorganizme.

Rezultati su pokazali da se njegovi mikrobi uglavnom dele u dve grupe. Prvu čine drevni mikroorganizmi koji su bili deo Ecijevog organizma dok je bio živ. Drugu grupu predstavljaju specijalizovani kvasci koji uspevaju u ekstremno hladnim uslovima. Oni su pronađeni na koži mumije i u otopljenoj vodi iz njene unutrašnjosti, a genetski su povezani sa mikroorganizmima koji naseljavaju polarna područja poput Antarktika.

"Naša analiza pokazuje da neki od ovih kvasaca ostaju živi, ali uspavani. Vidimo vezu između modernih i drevnih gljivica koje su pratile Ecija hiljadama godina, što sugeriše da su mumije veoma varijabilni biološki sistemi, a ne nepromenljivi artefakti iz prošlosti", rekao je Frank Majksner, direktor Instituta za proučavanje mumija u Italiji.

Ovi nalazi ukazuju da su se takvi mikrobi najverovatnije razvili u glečerskom okruženju koje je hiljadama godina čuvalo Ecijevo telo. Posebno je zainteresovalo istraživače to što su neki uzorci pokazivali znake velike starosti, dok su drugi izgledali relativno sveži, što upućuje na mogućnost da je deo mikrobne zajednice ostao aktivan tokom dužeg perioda.

Dodatnu zanimljivost predstavlja činjenica da je nakon otkrića mumija tretirana fenolom kako bi se sprečio razvoj gljivica. Naučnici su ustanovili da su čak tri od četiri identifikovane vrste kvasaca sposobne da koriste fenol kao izvor energije, što im je možda pomoglo da opstanu.

Istraživači ne mogu sa sigurnošću da kažu da li su današnji aktivni mikrobi direktni potomci mikroorganizama koji su neprekidno živeli na telu tokom svih ovih milenijuma ili su dugo bili u stanju mirovanja pa se ponovo aktivirali nakon što je mumija izvađena iz leda. Ipak, dokazi ukazuju da je Ecijevo telo na neki način omogućilo njihov opstanak.

Posebno je značajno što su poređenja uzoraka iz 2010. i 2019. godine pokazala porast brojnosti jedne vrste mikroorganizama prilagođenih hladnoći. To sugeriše da barem neki od njih ne samo da preživljavaju, već se i sporo razmnožavaju u uslovima ispod nule, u komori u kojoj se mumija danas čuva, prenosi "Sajens alert".

Zbog toga istraživači smatraju da Eci nije samo arheološki artefakt, već i neobičan mikrobiološki ekosistem u kom drevni i savremeni mikroorganizmi istovremeno opstaju u strogo kontrolisanim muzejskim uslovima.