Nova studija: Retka bolest možda je uništila čuveni glas Marije Kalas

Više od pola veka nakon što je svet ostao bez jednog od najprepoznatljivijih operskih glasova, naučnici veruju da su došli do novog odgovora na pitanje koje je decenijama intrigiralo stručnjake i ljubitelje muzike. Najnovije istraživanje ukazuje da bi iza postepenog gubitka glasa Marije Kalas mogla da stoji retka autoimuna bolest, a ne samo stres, iscrpljenost ili preterano opterećenje glasnih žica.

Najnovija studija o čuvenoj operskoj pevačici Mariji Kalas, koju je sproveo tim sa Univerziteta u Padovi, dala je novu interpretaciju misterije njenog gubitka glasa, nudeći drugačije kliničko tumačenje povezano sa retkom bolešću dermatomiozitisom.

Sopran Kalasove nazivan je "glasom dvadesetog veka", a mit o pevačici je složen i krije misteriju koja je dovela do progresivnog opadanja njenog glasa, prenosi agencija Adnkronos.

Više od pola veka, to se pripisivalo višestrukim faktorima kao što su emocionalni stres, drastičan gubitak težine, prekomerno trošenje glasa, psihološki problemi ili neželjeni efekti lekova.

Italijanska studija, objavljena u časopisu "Džornal of Vojs" (Journal of Voice), ponudila je, međutim, drugačije kliničko tumačenje slučaja. Autori istraživanja uzrok pripisuju dermatomiozitisu, inflamatornoj bolesti koja takođe može da utiče na grkljan i respiratorne mišiće.

Prema rečima autora, specijalista sa Odeljenja za otorinolaringologiju Univerzitetske bolnice u Padovi i Instituta za istoriju reumatologije, moguće objašnjenje za opadanje glasa Kalasove moglo bi da bude povezano sa ovom retkom autoimunom bolešću koja pogađa ne samo mišiće i kožu.

"Dermatomiozitis u početku može da se manifestuje i kao izolovana ili preovlađujuća disfonija usled inflamatornog zahvatanja unutrašnjih mišića grkljana, lezija sluzokože glasnih žica ili, ređe, pareze glasnih žica", objasnila je jedna od autorki studije, Rozario Markeze-Ragona.

Kako se navodi, u slučajevima opisanim u literaturi, vokalni simptomi mogu da variraju paralelno sa aktivnošću bolesti i reakcijom na imunosupresivne terapije.

"U slučaju Marije Kalas, identifikovali smo brojne kliničke i funkcionalne sličnosti, uključujući progresivni vokalni zamor, gubitak respiratorne podrške, teškoće u održavanju vokalne snage i delimično poboljšanje nakon lečenja kortikosteroidima", navela je Markeze-Ragona.

Retrospektivna primena istorijskih i savremenih dijagnostičkih kriterijuma sugeriše da dermatomiozitis predstavlja klinički verovatnu hipotezu koja objašnjava barem deo vokalnog i fizičkog pada pevačice, naveli su autori studije.

Pored istorijskog i kulturnog interesa povezanog sa Marijom Kalas, najnoviji rad skreće pažnju stručnjaka na činjenicu da perzistentna disfonija može da predstavlja ranu manifestaciju sistemskih autoimunih bolesti.

"Najvažnija klinička poruka jeste da perzistentnu ili atipičnu promuklost nikada ne treba ignorisati. U nekim slučajevima, ona može da predstavlja prvi znak sistemske bolesti i zahteva multidisciplinarnu procenu koja uključuje otorinolaringologe, logopede, neurologe i reumatologe", zaključili su autori studije.