Međunarodni tim istraživača napravio je značajan korak u proučavanju antičke književnosti, tako što je virtuelno "odmotao" i u potpunosti pročitao svitak iz drevnog Herkulaneuma, star više od 2.000 godina. Reč je o papirusu koji je vekovima bio pretvoren u ugljenisanu masu nakon erupcije Vezuva, ali su savremene tehnologije omogućile da se njegov sadržaj rekonstruiše bez rizika od oštećenja.
Svitak, označen kao "PHerc. 1667", skeniran je rendgenskim zracima visoke rezolucije, nakon čega su istraživači digitalno rekonstruisali njegove unutrašnje slojeve i uspeli da ih pročitaju. Uz pomoć algoritama veštačke inteligencije izdvojeni su gotovo nevidljivi tragovi drevnog mastila, što je omogućilo da tekst ponovo postane čitljiv. Dugačak je oko 1,4 metra i predstavlja stoički filozofski traktat o etici iz drugog veka pre nove ere. U njemu se razmatraju teme ljudske prirode, vrline i moralnog usavršavanja, dok se pri samom kraju pominje Aristokreon, nećak i učenik čuvenog grčkog filozofa Hrizipa.
Istraživači ističu da svitak nije sačuvan u celosti. Njegovi delovi su uništeni tokom nekoliko neuspešnih pokušaja fizičkog odmotavanja, najpre u 19. veku, a zatim i tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka. Zbog toga je tekst mestimično isprekidan prazninama, ali je veliki broj odlomaka ipak uspešno dešifrovan.
Ključnu ulogu u ovom otkriću imao je akcelerator čestica (uređaj koji pomoću električnih i magnetnih polja ubrzava naelektrisane čestice, što omogućava naučnicima da istražuju građu materije), čiji su snažni rendgenski zraci omogućili trodimenzionalni prikaz unutrašnjosti papirusa. Na osnovu tih snimaka, specijalno obučeni AI modeli prepoznavali su mikroskopske promene koje je mastilo ostavilo na vlaknima papirusa, iako je bilo nevidljivo golim okom.
Pored svitka "PHerc. 1667", naučnici su analizirali i druge dokumente iz iste kolekcije - na primer, kod svitka "PHerc. Paris 4" upotrebljeno je skeniranje još veće rezolucije, čime je potvrđeno da su prva delimična čitanja iz 2023. godine bila u potpunosti tačna. Još jedno značajno otkriće odnosi se na svitak "PHerc. 139", kod kojeg su istraživači uspeli da pročitaju naslov i ime autora pre nego što su uopšte pristupili dešifrovanju samog teksta.
Ovi papirusi pripadaju jedinstvenoj biblioteci sa više od 400 svitaka pronađenih u luksuznoj vili u Herkulaneumu, za koju se veruje da je pripadala tastu Julija Cezara. Herkulaneum je, zajedno sa Pompejom, uništen tokom katastrofalne erupcije vulkana Vezuv 79. godine. Vruć vulkanski pepeo ugljenisao je papiruse, što ih je sačuvalo od potpunog propadanja, ali ih je istovremeno učinilo toliko krhkim da su se pri svakom pokušaju ručnog otvaranja pretvarali u prah.
Naučnici veruju da je ovo tek početak nove ere u proučavanju antičkih rukopisa, jer bi i stotine drugih svitaka, koji su do sada smatrani nepristupačnim, u narednim godinama mogle da otkriju svoje tajne.