Beogradski zoološki vrt svečano je otvoren pre devet decenija, 12. jula 1936. godine, smešten unutar Beogradske tvrđave na prostoru Malog Kalemegdana, gde se nalazi i danas.
Ključnu ulogu prilikom njegovog osnivanja imao je Vlada Ilić, poznati preduzetnik, trgovac, industrijalac i gradonačelnik Beograda od 1935. do 1939. godine.
Tih godina Zoološki vrt bio je među omiljenim atrakcijama Beograđana.
Smešten na privlačnom mestu, u okviru drevne gradske tvrđave, koja je tada još uvek delom bila nepristupačna građanstvu, bio je egzotičan već samim prisustvom brojnih životinja, među kojima nisu bile retke ni one koje su prvi put viđene u našim krajevima.
U početku je vrt zauzimao nešto više od 3,5 hektara.
Od osnivanja, u vrtu su se nalazili lavovi, leopardi, medvedi, majmuni, vukovi, antilope, mufloni, bivoli, pelikani, paunovi, ždralovi i papagaji.
Fond vrsta je stalno uvećavan. Već 1937. godine u vrt je iz Nemačke stigao američki aligator Muja, koji je, među retkima, preživeo Drugi svetski rat i do danas je najstariji stanovnik Beogradskog zoološkog vrta.
Pošto se nastojalo da se prostor vrta proširi, uoči rata 1941. godine zauzimao je više od 14 hektara.
Tokom okupacije, od 1941. do 1944. godine, Zoološki vrt je teško stradao. Pogođen je tokom nemačkog bombardovanja Beograda u aprilu 1941, kao i tokom savezničkih bombardovanja 1943. i 1944. godine.
Najveći deo životinja stradao je tokom bombardovanja, dok je deo njih pobegao po gradu usled razaranja.
Posle oslobođenja i stabilizacije prilika, Beogradski zoološki vrt sveden je na današnjih sedam hektara.
Prvi upravnik bio je inženjer Aleksandar Krstić.
Osnivač Vlada Ilić (1882–1952), vlasnik i utemeljivač 17 preduzeća, trgovina i industrijskih pogona, uglavnom tekstilne industrije, ne samo da je organizovao osnivanje vrta već je bio i njegov glavni finansijer, iz sopstvenih sredstava.
U vreme jednog od najznačajnijih gradonačelnika koje je Beograd imao, otvoren je reprezentativni viseći Most kralja Aleksandra, danas poznat kao Brankov most, kao i Most kralja Petra, današnji Pančevački most. Izgrađen je Sajam na suprotnoj obali Save, započeti su planovi izgradnje Novog Beograda, a grad je dobio nove tramvajske linije.
Ilić je bio i glavni finansijer Beogradskog hipodroma, kao veliki ljubitelj konjičkog sporta i vlasnik ergele.
Preminuo je u siromaštvu 1952. godine, nakon što je prethodne godine pušten sa robije posle konfiskacije celokupne imovine. Poput brojnih drugih, posle oslobođenja osuđen je zbog navodne saradnje sa okupacionim vlastima, pošto su njegova preduzeća delom radila i tokom rata.
Krstića je na mestu direktora do 1944. nasledio Miodrag Savković.
Posleratni direktori bili su Ante Tadić, Milorad Lazarević, Milorad Medenica i Radivoje Tričković.
Bojović je Beo zoo vrt pretvorio u jednu od najposećenijih atrakcija
Njega je 1986. godine nasledio Vuk Bojović, koji je brojnim akcijama uspešno radio na popularizaciji Beo zoo vrta.
Dolaskom Vuka Bojovića 1986. godine, Beo zoo vrt ulazi u period velike obnove i popularizacije. Kada je preuzeo upravljanje, vrt je bio u lošem stanju – sa svega šezdesetak životinja, dotrajalim kavezima i zapuštenim stazama. Tokom narednih 28 godina obnovljeni su brojni prostori za životinje, znatno je uvećan životinjski fond, a Beo zoo vrt je postao jedna od najposećenijih turističkih atrakcija u Srbiji.
Posle Bojovića direktor Beogradskog zoološkog vrta postao je Srboljub Aleksić.
Danas u vrtu živi oko 2.000 životinja, odnosno približno 250 vrsta, a prosečan godišnji broj posetilaca premašuje 400.000.