Mladi ljudi danas često imaju manje strpljenja za psihološki bol, ali da li to znači da su slabiji od prethodnih generacija? Prema mišljenju psihologa, odogovor je: Ne.
Umesto da se za nedostatak rezilijentnosti direktno krive mladi, razlog treba tražiti u društvenom i kulturnom okruženju koje sve više podstiče brzo oslobađanje od neprijatnih osećanja ili čak njihovo potpuno izbegavanje.
Savremeni način života utiče na to kako se nosimo sa emocionalnim poteškoćama, a mlađe generacije teže podnose psihološki bol u odnosu na starije, smatra psiholog Artem Degtjarev, viši predavač Odeljenja za pravnu psihologiju i pravo Moskovskog državnog psihološko-pedagoškog univerziteta.
Ruski stručnjak naglašava i da je važno napraviti razliku između fizičkog i psihološkog bola, jer su to dva potpuno različita procesa. Prema njegovim rečima, osoba zaista može lakše podnositi fizički bol od druge, ali to ne govori ništa o njenoj sposobnosti da se izbori sa teškim emocionalnim stanjima.
Psihološki bol podrazumeva iskustva kao što su gubitak, usamljenost, osećaj srama, anksioznost, odbacivanje ili bes, a upravo u tim situacijama se, kako kaže, najčešće primećuje da su mladi ljudi manje strpljivi.
Stručnjak smatra da problem nije u tome što je jedna generacija slabija od prethodnih, već je problem u uslovima u kojima sazreva. Savremeno društvo, kako objašnjava, sve više je usmereno na brzo rešavanje problema, trenutno zadovoljenje potreba i izbegavanje neprijatnosti.
Zbog toga je ljudima teže da nauče da ostanu sa sopstvenim neprijatnim osećanjima i da podnesu unutrašnju napetost bez pokušaja da je odmah potisnu kroz zabavu, impulsivne reakcije ili druge nezdrave mehanizme suočavanja.
"Snaga ličnosti se ne pokazuje u tihom trpljenju, već u sposobnosti da čovek izdrži, razume i proživi bol, a da se iznutra ne uništi", istakao je psiholog.
Prema njegovoj oceni, prava psihološka otpornost ne ogleda se u tome koliko dugo osoba može da ignoriše sopstvenu patnju, već u tome da li ume da prepozna svoja osećanja, da ih obradi i da sačuva unutrašnju stabilnost.
"Fizička izdržljivost i lična snaga nisu ista stvar. Mnogo je važnije kako se čovek odnosi prema svom mentalnom bolu, da li je u stanju da ga prepozna, obradi i održi unutrašnju podršku", zaključio je Degtjarev.