Čovek možda ne može da živi večno, ali bi granica ljudskog života mogla da bude mnogo dalje nego što danas zamišljamo. Iako istraživači prvobitno nisu nameravali da utvrde krajnju granicu ljudskog života, već da ispitaju kako različiti biološki procesi doprinose starenju, njihova analiza ukazala je na samo jedan mehanizam koji bi mogao da ograniči život, čak i ako bi ostali uzroci starenja bili uspešno kontrolisani.
Reč je o somatskim mutacijama - sitnim, slučajnim promenama u DNK koje mogu da nastanu prilikom deobe ćelija. Ljudski organizam poseduje veoma efikasne mehanizme za prepoznavanje i ispravljanje takvih grešaka, ali oni nisu savršeni, pa se deo mutacija tokom života ipak zadržava i postepeno nagomilava.
Većina tih promena je bezopasna i ne ostavlja primetne posledice. Neke, međutim, mogu da doprinesu nastanku raka. Istraživači su pošli korak dalje i postavili pitanje šta bi se dogodilo kada bi medicina u budućnosti mogla uspešno da kontroliše rak, kao i druge mehanizme povezane sa starenjem.
Prema modelu naučnika iz Skolkovskog instituta za nauku i tehnologiju u Rusiji, nagomilavanje somatskih mutacija ni tada ne bi prestalo. Kada bi ih tokom života postalo previše, one bi postepeno narušavale normalan rad ćelija, oštećivale tkiva i na kraju mogle da dovedu do otkazivanja organa. Upravo zbog toga ovaj proces bi mogao da predstavlja svojevrsnu biološku granicu ljudskog životnog veka.
Kako čovek stari, njegov organizam prolazi kroz veliki broj promena koje zajedno nazivamo starenjem. Na biološkom nivou, one obuhvataju različite procese - od skraćivanja telomera (zaštitnih završetaka hromozoma), do slabljenja sposobnosti ćelija da uklanjaju otpadne materije. Somatske mutacije predstavljaju samo jedan deo tog složenog procesa, ali bi njihov značaj mogao da postane mnogo veći ukoliko bi ostali mehanizmi starenja jednog dana mogli da se uspore ili zaustave.
Rezultati, objavljeni u naučnom časopisu "Nejčer", su pokazali da bi, u hipotetičkom scenariju u kojem medicina može da kontroliše sve druge mehanizme starenja, prosečan životni vek čoveka mogao da iznosi između 146 i 194 godine. Tačna procena zavisi od varijante modela koja se koristi.
Razmatrali su i mnogo ekstremnije scenarije - prema njihovim proračunima, u izuzetnim teorijskim uslovima čovek bi mogao da dostigne čak 627 godina života. Ta brojka, međutim, ne predstavlja očekivani životni vek, već krajnju teorijsku vrednost dobijenu modelom pod veoma specifičnim pretpostavkama.
Dakle, čak i kada bi u budućnosti bio pronađen način da se spreče ili leče gotovo svi poznati mehanizmi starenja, model ne ukazuje na mogućnost besmrtnosti. S druge strane, pokazuje da bi potencijalni ljudski životni vek mogao da bude znatno duži od onoga koji danas smatramo uobičajenim.
Iako naučnici ne očekuju da će ljudi uskoro početi da žive vek i po ili dva, rezultati modela mogli bi da pomognu u razumevanju toga koji delovi organizma predstavljaju najveći izazov za buduće terapije usmerene na produženje života, prenosi ruski portal "Novosti".