Sveti Ilija ili Ilindan, što je narodski naziv za ovaj praznik, kod Srba je česta esnafska slava, slave ga kožari, taksisti, električari, piloti. Takođe, Sveti Ilija je u Srbiji slava vazduhoplovaca, obnarodovana ukazom iz 1924. godine. Propašću Kraljevine Jugoslavije ta tradicija vazduhoplovaca je prekinuta, ali je obnovljena 1992. godine, prenosi RTS.
Zašto je Sveti Ilija poznat kao Ilija Gromovnik
Prema narodnom predanju, Sveti Ilija nebom prolazi u vatrenim kočijama koje vuku četiri konja, dok se grmljavina tumači kao zvuk njegovih kola, a munje kao odraz njegove sile. Upravo zbog toga u narodu je poznat i kao Ilija Gromovnik. Praznik pada u najtoplijem i najsušnijem delu godine, pa je od davnina postojalo verovanje da tog dana ne treba obavljati poslove u polju, kako se ne bi izazvao gnev svetitelja i nevreme.
U Svetom pismu predstavljen je kao snažan i nepokolebljiv prorok, koji je svojim životom i propovedanjem branio veru i moralne vrednosti. Njegov značaj u hrišćanstvu povezuje se sa dolaskom Hristove vere i očekivanjem Drugog Hristovog dolaska.
Mesto Svetog Ilije u hrišćanskom predanju
Crkveno predanje kazuje da se Sveti Ilija, zajedno sa prorokom Mojsijem, javio na gori Tavor prilikom Preobraženja Gospodnjeg, kada se Hristos pred svojim učenicima otkrio u božanskoj slavi. Upravo zato Sveti Ilija zauzima važno mesto na prazničnim ikonama posvećenim Preobraženju.
Značaj ličnosti i života svetoga proroka Ilije slikovito je opisao Justin Popović sledećim rečima: "Svedok jedinog istinitog Boga, najveći i najneustrašiviji. Jači od smrti. Pre Hrista pobedio je smrt. Kakva sveta, kakva božanstvena sila! Ognjena revnost za istinitog Boga. Sve nečisto spalio je u sebi, i oko sebe u svetu. Kad je došao dan susreta sa smrću, sve su smrti bežale od njega, nijedna nije smela da mu se približi, nego su ognjena kola sa ognjenim konjima uzela ga na nebo pred očima njegovog divnog učenika svetog Proroka Jeliseja. Otišao je na nebo kao car zemlje. Bio je car, a ništa nije imao, ni kolibe, ni krova nad glavom; išao je po šumi kraj potoka, i gavrani mu donosili hleb. A doživeo je slavu kao niko - uznesen je na nebo. Sav oganj: u veri u molitvi, u revnosti, ide na nebo da zadivi anđele, i ljudima da se javi na Tavoru da bi pokazao da nebeski svet učestvuje u Hristovom Preobraženju", napisano je na sajtu Srpske pravoslavne crkve.