Mala, neobična životinja velikih ušiju, Čeburaška se prvi put pojavila u knjizi sovjetskog pisca Eduarda Uspenskog, a potom stigla i na filmsko platno, gde je dobila izgled po kojem je postala jedan od najprepoznatljivijih likova ruske kulture.
Priča je počela je 1966. godine, kada je objavljena knjiga "Krokodil Gena i njegovi prijatelji", prvo prozno delo tada mladog Uspenskog. Upravo u toj knjizi pojavila se neobična životinjica koja će nekoliko godina kasnije, zahvaljujući crtanim filmovima, dobiti izgled po kojem je danas prepoznatljiva.
Kako je Čeburaška dobio ime i zašto je njegov izgled na početku bio potpuno drugačiji
U uvodu priče pisac je naveo da je kao dete imao neobičnu plišanu igračku sa žutim očima poput sovinih, okruglom glavom i kratkim repom. Ni sam nije mogao da odredi da li je to zec, pas, mačka ilikengur. Tvrdio je da je upravo ta igračka poslužila kao prototip za Čeburašku, ali je kasnije priznao da je tu priču izmislio za mlade čitaoce.
Prava priča o nastanku imena, kako je kasnije ispričao, bila je nešto drugačija. Tokom jedne posete prijatelju, video je njegovu malu ćerku kako se u bundi sapliće o dugačak skut i stalno pada. Njen otac je svaki put govorio da se ponovo "čeburahnula". Ta neobična reč, koja na ruskom označava pad ili tresak pri padu, toliko se dopala piscu da ju je iskoristio kao osnovu za ime svog junaka.
Zanimljivo je i da Čeburaška u početku nije izgledao onako kako ga danas poznajemo. Na prvim ilustracijama više je podsećao na malu vevericu - imao je naglašen rep, male uši i duge zadnje noge. I u prvim animiranim verzijama izgledao je drugačije, sve dok nije dobio velike uši, krupne oči i prepoznatljiv izgled koji je ostao upamćen do danas.
Maskota olimpijske reprezentacije, različita imena u drugim zemljama i druge zanimljivosti o Čeburaški
Popularnost Čeburaške brzo je prevazišla granice SSSR-a. Popularnost je stekao u Švedskoj, Finskoj, Japanu, a bio četiri puta maskota Olimpijske reprezentacije Rusije.
Ovaj plišani junak dva puta je čak putovao u svemir. Godine 2016. stigao je na Međunarodnu svemirsku stanicu povodom 80. godišnjice studija "Sojuzmultfilm". A 2022. godine Čeburaška je ponovo poleteo u svemir, ovoga puta kao zvanični indikator bestežinskog stanja.
Spomenici ušatom junaku postavljeni su u Jegorjevsku, rodnom gradu Uspenskog, Ramenskom, Habarovsku, Čeboksarima, Nižnjem Novgorodu, pa čak i u Izraelu. Postoji i šaljiva teorija da je Čeburaška upravo odatle stigao.
U januaru 2023. godine u bioskopima se pojavio igrani film "Čeburaška", u kojem je Čeburaška jedini animirani lik. Film je na bioskopskim blagajnama zaradio više od 7 milijardi rubalja (oko 73 miliona evra) i postao najgledaniji domaći film u istoriji Rusije. Godine 2026. u bioskope je stigao i drugi deo, koji je takođe doživeo veliki uspeh, dok je premijera trećeg filma planirana za januar 2027. godine.
Od sovjetskog crtanog junaka do svetskog fenomena
U studiju "Sojuzmultfilm", 1969. godine pojavio se lutkarski crtani film "Krokodil Gena", snimljen prema priči Eduarda Uspenskog. Čeburaška se tada nije našao u naslovu jer tvorci nisu ni slutili da će upravo on postati glavna zvezda.
Zanimljivo, na izgledu Čeburaške radilo se oko dva i po meseca - njegov filmski izgled znatno se razlikovao od književnog opisa, a krupne dečje oči i ogromne, nežne uši ubrzo su postale njegov zaštitni znak.
Crtani film je dobio i pesmu koja će kasnije postati jedan od njegovih zaštitnih znakova. Reditelju su se prve verzije melodije učinile previše složenim, pa je kompozitoru predložio da odigraju nekoliko partija šaha, kako bi ga opustio i podstakao da prestane previše da razmišlja o kompoziciji. Posle nekoliko partija nastala je jednostavna melodija koja će kasnije postati kultna.