Na Šangajskoj listi ove godine Univerzitet u Beogradu nije među 500 najboljih u svetu, dok Univerzitet u Novom Sadu već drugu godinu zaredom nije u prvih 1.000 univerziteta. Ovo je možda bilo iznenađenje za širu javnost, ali ne i za akademsku zajednicu.
Prof. Zoran Nikolić, sa Fizičkog fakulteta u Beogradu, koji redovno prati promene na Šangajskoj listi, kaže da je Univerzitet u Beogradu ove godine na 544 poziciji, dok je prošle godine bio na 413. mestu. Objašnjava da su dva razloga pada na listi prestižnih svetskih univerziteta – to što sa UB svake godine "izlazi" isti broj naučnih radova i izostanak domaćih istraživača sa liste najcitiranijih.
"Ovo što se desilo je očekivano i prirodno, jer Univerzitet u Beogradu ide iz godine u godinu sa istim brojem radova godišnje. U svetu se godišnje stvari oko tri odsto više naučnih radova. To nam pravi pad od 20 do 30 mesta na godišnjem nivou. Osim toga prof. Petar Seferović više nije na listi najcitiranijih istraživača u svetu i to je dovela do pada na listi za oko 70 do 80 mesta", pojasnio je Nikolić za RT Balkan.
Podseća da je Univerzitet u Beogradu bio među 400 najboljih u svetu kada je na listi najcitiranijih istraživača imao dva naučnika.
On rešenje vidi u povećanju broja istraživača, a samim tim bi se povećao i broj objavljenih radova u prestižnim časopisima "Nature" i "Science". Navodi da svi evropski univerziteti koji ne povećavaju broj istraživača postepeno "tonu" na Šangajskoj listi. Posebno kada su u pitanju manje zemlje.
Univerzitet u Beogradu 2023. godine našao se na poziciji između 301. i 400. mesta, a zaslužni za tako dobar plasman bila su dva istraživača prof. Petar Seferović sa Medicinskog fakulteta i prof. Dragan Pamučar sa FON-a, koji su bili na listi najcitiranijih istraživača u svetu.
Prof. Branko Kovačević, bivši rektor Univerziteta u Beogradu u čijem je mandatu Univerzitet u Beogradu prvi put ušao na Šangajsku listu, kaže da je ovo drugi put u poslednjih 15 godina da UB nije među 500 najboljih univerziteta u svetu.
"Mi smo se prvi put 2012. godine pojavili na Šangajskoj listi, među prvih 500 univerziteta u svetu. Međutim, uvek se gledaju rezultati unazad od prethodne godine, što znači da su to bili rezultati za 2011. godinu. Evo već smo 15 godina na Šangajskoj listi i samo smo dva puta bili ispod 500 mesta, sada i 2021. godine", naveo je Kovačević za RT Balkan.
Dodao je da ne smatra da je to loš plasman. Napominje da prvih 250 univerziteta na Šangajskoj listi predstavlja jedan odsto univerziteta u svetu, dva odsto je prvih 500, tri odsto prvih 750.
"Biti među tri odsto univerziteta u svetu to je naučna fantastika. Činjenica je da smo mi zemlja koja ulaže malo u obrazovanje generalno. Mali procenat BDP-a se ulaže, najmanji u Evropi. Danas smo došli u takvu situaciju da niko među mladima neće da se bavi obrazovanjem, kao da je '45. godina", rekao je on.
Istakao je i da greške koje se sada prave u obrazovnom sistemu doći će za naplatu za 10 godina.
Upitan kako motivisati mlade ljude da se bave naukom, kao bi se povećao broj istraživača, on je rekao da je to veliki problem.
"Danas nije popularno raditi posao u nauci i istraživanjima. Sve manje mladih ljudi vidi sebe u nekom naučno-istraživačkom radu i prosveti. Nažalost, ne vide sebe ni u zdravstvu. I to je ogroman problem", naveo je on.
Univerzitet u Beogradu najbolji rezultat na Šangajskoj listi ostvario je 2016. i 2017. godine. Kriterijumi za rangiranje na Šangajskoj listi jesu broj dobitnika Nobelove nagrade i Fildsove medalje, broj naučnih radova objavljenih u časopisima "Science" i "Nature", citiranost istraživača. Srbija među istraživačima nema dobitnike Nobelove nagrade i Feldsove medalje, te je ključno za plasman domaćih univerziteta broj objavljenih naučnih radova i citiranost istraživača.