Groznica Zapadnog Nila je virusno oboljenje koje se na ljude i životinje najčešće prenosi ubodom zaraženog komarc. Reč je o zoonozi, što znači da virus prirodno cirkuliše između životinja i komaraca, dok čovek može da se zarazi kada ga ubode zaraženi insekt.
Kako se prenosi virus i kada se javljaju simptomi
Glavni rezervoar virusa Zapadnog Nila su ptice, naročito gavrani, vrane, svrake i čavke. Kod njih infekcija najčešće prolazi bez simptoma. Virus se u prirodi održava u ciklusu između zaraženih ptica i komaraca koji se njima hrane. Prenosilac virusa je komarac iz roda Culex - komarac se zarazi kada sisa krv zaražene ptice, a potom virus može da prenese ubodom na čoveka ili drugu životinju. Jednom zaražen, komarac može da prenosi virus tokom celog života.
Čovek se najčešće zarazi ubodom zaraženog komarca. Komarci se zaraze hraneći se krvlju zaraženih ptica. Ređe, infekcija može da se prenese transfuzijom zaražene krvi, transplantacijom tkiva i organa, kao i sa majke na dete tokom trudnoće i dojenja. Virus se ne prenosi među ljudima uobičajenim kontaktom. Simptomi bolesti nastaju 3 do 14 dana nakon uboda zaraženog komarca.
Kako izgleda klinička slika
Kod oko 80 odsto zaraženih osoba infekcija protiče asimptomatski. Oko 20 odsto inficiranih osoba ima blagu kliničku sliku u vidu groznice, glavobolje, mučnine, povraćanja, ređe se javlja otok limfnih žlezda ili pojava ospe na koži grudi, leđa ili stomaka. Pomenuti simptomi prolaze u toku nekoliko dana, a u retkim slučajevima mogu trajati i više nedelja.
Kod jednog obolelog na 150 inficiranih dolazi do razvoja teške kliničke slike sa znacima upale mozga (encefalitis) ili upale moždanica i kičmene moždine (meningitis), odnosno neuroinvazivnog oblika bolesti. Tada u kliničkoj slici, pored groznice i glavobolje, dolazi do pojave ukočenosti vrata, stupora, dezorjentacije, kome, tremora, konvulzija, mišićne slabosti i paralize. Ovi simptomi mogu da traju nekoliko nedelja, sa mogućim trajnim neurološkim oštećenjima.
Osetljivost na infekciju je opšta, ali osobe starosti preko 50 godina imaju veći rizik za nastanak neuroinvazivnog oblika bolesti. Infekcija dovodi do stvaranja imuniteta, piše
Kako se leči
Nema specifične terapije protiv groznice Zapadnog Nila. Bolest se obično završava potpunim oporavkom nakon nekoliko nedelja ili meseci. U slučaju teže kliničke slike, oboleli se hospitalizuje.
Opšte mere prevencije
- Najefikasniji način prevencije je sprečiti ubod komarca.
- Izbegavati izlaganje komarcima u vreme njihove najveće aktivnosti, u sumrak i zoru.
- Izbegavati područja sa velikim brojem insekata (šume, močvare i dr.).
- Prilikom boravka u prirodi i na otvorenom koristiti sredstva (repelente) koja odbijaju insekte, na otkrivenim delovima tela.
- Nositi odeću koja pokriva ruke i noge.
- U cilju smanjenja broja komaraca u zatvorenom prostoru koristiti zaštitne mreže na prozorima i zaštitna sredstva (preparate) u vidu tableta, tečnosti i slično.
- Smanjenje broja komaraca na otvorenom, gde se radi, igra ili boravi, postiže se isušivanjem izvora stajaće vode koja je potrebna za sve faze razvoja komaraca i eliminisanjem mesta na koja se sklanjaju komarci (na taj način smanjuje se broj mesta na koja komarci mogu da polože svoja jaja). Najmanje jednom nedeljno treba isprazniti vodu iz posuda za cveće, posuda za hranu i vodu za kućne ljubimce, kanti, buradi, limenki, ukrasnih bazena. Ukloniti odbačene gume i druge predmete u kojima može da se nakuplja stajaća voda.
- Sprovođenje sistematskog suzbijanja larvi i odraslih formi komaraca od strane ovlašćenih stručnih službi, piše na sajtu Gradskog zavoda za javno zdravlje Beograd.
Sve češći kontakt ljudi sa divljim životinjama i insektima, kao i promene u osobinama samih mikroorganizama, dodatno utiču na pojavu i širenje zaraznih bolesti. Zbog toga se groznica Zapadnog Nila danas ne posmatra samo kao bolest pojedinih regiona, već kao značajan javnozdravstveni izazov širom sveta.
Virus Zapadnog Nila prvi put je izolovan i identifikovan 1937. godine u Ugandi, u oblasti sliva reke Zapadni Nil. Od tada se postepeno proširio daleko izvan afričkog kontinenta i smatra se najrasprostranjenijim arbovirusom na svetu.
Na evropskom kontinentu virus je prisutan još od šezdesetih godina prošlog veka, ali je poslednjih dvadesetak godina zabeležen primetan porast broja obolelih. Stručnjaci očekuju da bi ovaj trend mogao da se nastavi, a na njega utiče više faktora - od klimatskih promena i intenzivnijeg međunarodnog saobraćaja, do širenja komaraca i virusa na nova područja.