U većini slučajeva nivo testosterona kod muškaraca počinje postepeno da opada oko 35. godine. Ipak, novi nalazi ukazuju da godine možda nisu najvažniji faktor. Istraživači su posebno izdvojili visceralnu mast, odnosno duboko masno tkivo u abdomenu, kao mogući važniji pokazatelj supresije testosterona.
Visceralna mast obavija vitalne organe poput jetre, želuca i creva i sadrži veliki broj receptora za testosteron, zbog čega je posebno osetljiva na ovaj hormon u cirkulaciji.
Analiza zdravstvenih podataka skoro 5.000 muškaraca u SAD, starosti od 20 do 59 godina, pokazala je snažnu povezanost između prisustva visceralne masti i supresije testosterona. Unutar ove starosne grupe, činilo se da količina ove masti ima znatno veći uticaj na koncentraciju testosterona nego samo hronološko starenje.
Do sličnih zaključaka došle su i ranije studije. Jedna je pokazala da kod muškaraca srednjih godina mere povezane sa količinom i raspodelom masti imaju veći uticaj na testosteron nego godine. Studija iz 2007. godine, koja je obuhvatila 1.667 muškaraca, utvrdila je da je povećanje indeksa telesne mase za četiri do pet poena povezano sa padom testosterona koji je uporediv sa oko 10 godina starenja.
Nije presudan samo broj na vagi
Iako se gojaznost povezuje sa nižim nivoom testosterona, sama telesna težina i BMI ne pokazuju uvek pravu sliku. Mladić sa zdravim BMI može imati visok procenat skrivene visceralne masti, dok stariji, mišićav muškarac sa manje takve masti može imati manji rizik od problema sa testosteronom. Zato bi raspodela masnog tkiva, posebno visceralne masti, mogla biti važnija od samih godina i broja na vagi.
Kako masno tkivo može da utiče na testosteron
Nije još potpuno jasno zašto je proizvodnja testosterona povezana sa visceralnom masnoćom, ali istraživači imaju nekoliko mogućih objašnjenja. Duboko masno tkivo u predelu stomaka moglo bi da podstakne insulinsku rezistenciju, što zatim može uticati na način na koji određene ćelije u testisima pretvaraju holesterol u testosteron.
Visceralna mast takođe može da podstakne inflamatorne procese koji bi mogli da poremete hormonsku signalizaciju u organizmu i povećaju pretvaranje testosterona u estradiol.
Naučnici ističu da aktuelne smernice s pravom prepoznaju gojaznost kao faktor rizika za nizak testosteron, ali da njihovi nalazi ukazuju na to da raspodela masnog tkiva, a posebno visceralna masnoća, može pružiti dodatne informacije koje se ne vide samo iz ukupne telesne mase.
Da li bi smanjenje visceralne masti moglo da pomogne
Prema zaključcima autora, ovi rezultati otvaraju pitanje da li bi intervencije usmerene na smanjenje visceralne masti mogle direktno da pomognu kod problema sa niskim testosteronom, umesto da se odmah primenjuje terapija zamene testosterona. U tom kontekstu pominju se i lekovi poput Ozempika i Vegovija.
Istraživači ističu da je pre započinjanja terapije testosteronom važno proceniti osnovne karakteristike gojaznosti i razmotriti metaboličke faktore koji mogu biti promenljivi i samim tim potencijalno otklonjivi.
Ranija istraživanja takođe sugerišu da pad testosterona koji se povezuje sa starenjem nije nužno neizbežan, već da na njega mogu uticati životne navike i zdravstveno stanje. Svi ovi nalazi ukazuju na to da godine same po sebi možda ne daju potpunu sliku o nivou testosterona i da bi, pored ukupne telesne mase, pažnju trebalo obratiti i na to gde se masno tkivo u organizmu raspoređuje.