Zašto u novembru osećamo veći umor i nemamo volje ni za šta: Ruski psiholog objašnjava šta se dešava

Zbog kraćih dana, sve manje sunčeve svetlosti i nagomilanog umora, novembar možemo da doživljavamo kao period u kome nemamo energije za svakodnevne obaveze. Mnogi tada žele više da spavaju, manje izlaze ili češće jedu slatkiše. Iza tih promena mogu da stoje određeni procesi u organizmu, ali i psihološki pritisak koji se nagomilava kako se godina bliži kraju.

Jedan od glavnih razloga za smanjenje energije tokom jeseni jeste kraće trajanje dnevne svetlosti. Svetlost je osnovni signal koji pomaže da se unutrašnji biološki sat uskladi sa cirkadijalnim ritmom, odnosno prirodnim ciklusom spavanja i budnosti.

Kada se dani skraćuju, organizmu je teže da održi uobičajene cikluse spavanja i buđenja, proizvodnju hormona i telesnu temperaturu. Zbog toga se čovek može osećati tromo, brže se umarati i imati potrebu za dužim snom. Na to utiče i melatonin, hormon koji reguliše pospanost i čija se proizvodnja pojačava u mraku. Zato mnogima tokom jesenjih i zimskih meseci teže pada ustajanje ujutru.

Pored toga, novembarska pospanost i apatija mogu biti povezane sa sezonskim promenama raspoloženja, objašnjava klinički psiholog Marija Galkina objasnila za ruske novine "Izvestija".

Prema rečima psihologa, simptome sezonskog afektivnog poremećaja (SAP) ima približno devet odsto ljudi, dok još 17 odsto prijavljuje sezonske promene raspoloženja.

"Međutim, jesenja melanholija može se manifestovati drugačije od klasične depresije. Umesto nesanice, ljudi doživljavaju povećanu pospanost, apatiju i želju za slatkišima i ugljenim hidratima. Kao da telo pokušava da pređe na režim štednje energije", rekla je psiholog.

Kako nedostatak svetlosti utiče na raspoloženje

Fiziološki mehanizmi sezonskih promena potvrđeni su brojnim studijama. Kraći dani mogu da smanje motoričku aktivnost, povećaju anksioznost i promene metabolizam serotonina u moždanim strukturama.

Ipak, na opšte stanje ne utiču samo biološki procesi. Do novembra mnogi ljudi već osećaju posledice umora nagomilanog tokom godine, dok je do kraja godine i novogodišnjih praznika ostalo još nekoliko nedelja.

Dodatnu napetost stvara i približavanje decembra. Potreba da se preispitaju postignuti životni ciljevi, završe preostale obaveze i ispune sopstvena očekivanja može da pojača emocionalno opterećenje.

Kako se izboriti sa jesenjom pospanošću

Psiholog savetuje da ljudi ne krive sebe zbog smanjene aktivnosti i ne pokušavaju po svaku cenu da održe isti tempo kao tokom ostatka godine. Kada prirodne svetlosti ima sve manje, organizmu može biti potrebno više odmora. Umesto forsiranja istog intenziteta rada, preporučuje se da sebi dozvolimo da usporimo bez osećaja krivice.

"Jedan od načina da podržite svoje blagostanje jeste da povećate izloženost prirodnom svetlu. Da biste to uradili, preporučujem šetnje tokom pauze za ručak dok je napolju još svetlo, ostavljanje zavesa otvorenih tokom dana i rad bliže prozoru ako je moguće", rekla je psiholog.

Važno je i održavati redovan raspored spavanja i fizičke aktivnosti. Galkina preporučuje odlazak na spavanje i buđenje u približno isto vreme svakog dana, uključujući i vikende. Čak i kratke šetnje mogu da pomognu u održavanju cirkadijalnih ritmova i nivoa energije.

Pored toga, savetuje se ograničavanje unosa kofeina tokom popodneva, jer može da ometa san i poveća anksioznost.

Ne treba zanemariti ni druženje. Čak i kratki susreti sa drugim ljudima mogu da pomognu u očuvanju emocionalnog blagostanja. To može biti poziv bliskim osobama, viđanje sa prijateljima ili jednostavan odlazak na javno mesto gde ima drugih ljudi.

Galkina takođe preporučuje da se prijatne aktivnosti ne odlažu za odmor ili novogodišnje praznike. Odlazak u kafić, gledanje omiljenog filma, čitanje knjige ili bavljenje hobijem mogu da unesu pozitivne trenutke u svakodnevicu i spreče da iščekivanje odmora postane jedini izvor pozitivnih emocija.

Kada jesenja apatija postaje razlog za konsultaciju sa stručnjakom

Ako apatija i prekomerna pospanost traju nekoliko nedelja i ometaju rad, druženje i uobičajene aktivnosti, ne bi ih trebalo pripisivati isključivo godišnjem dobu.

Prema rečima psihologa, u takvim slučajevima važno je konsultovati se sa stručnjakom. Dugotrajan pad raspoloženja i aktivnosti može biti više od privremene jesenje melanholije i ukazivati na stanje koje zahteva stručnu podršku.