Magazin

Hohloma - kako je "zlatno", ručno oslikano posuđe pokorilo svet

"Bio jednom jedan seljak, koji je gladnu žar-pticu nahranio. Da bi mu se nekako zahvalila, pretvorila je njegovu činiju u zlatnu, i tako je nastala hohloma", kaže legenda vezana za ovaj zanat. Zahvaljujući toj žar ptici, danas se u svakom ruskom domu u kredencu mogu pronaći drvene kašike, činije ili kutijice za nakit, koje predstavljaju dar koji se sa generacije na generaciju prenosi kroz ruske porodice.
Hohloma - kako je "zlatno", ručno oslikano posuđe pokorilo svet© canva/eAlisa

Žostovo, gželj i hohloma - najpoznatiji su i svuda u svetu prepoznatljivi motivi koji nepogrešivo asociraju na Rusiju i govore o značaju umetnosti koja se vekovima neguju u ovoj zemlji spajajući tradicije, osobenosti naroda i kulture. Šta je to hohloma, kako je nastala i koje se legende za njen nastanak vezuju? 

Ovaj tri veka stari zanat naziv je dobio po mestu Hohloma u Nižegorodskoj oblasti, na kome su seljaci iz okolnih sela prodavali svoje ručno rađene činije, kutijice za nakit i kašike ukrašene cvetnim motivima u jarkim, vatrenim bojama. Kako je hohloma nastala danas se sa sigurnošću ne zna, a poznavaoci umetnosti i istorije podeljeni su u dva tabora: oni koji veruju da su zanat oslikavanja zlatom u Nižegorodsku oblast doneli ikonopisci kada su bežali od progona, i oni drugi, koji veruju da je oslikavanje posuđa nastalo i pre dolaska ikonopisaca: seljani iz okolnih mesta oslikavali su posuđe olovnim praškom, a kasnije je tehnika usravršavana sve do "zlatne" hohlome.

Godine su prolazile, a sve više ljudi zemljoradnju i stočarstvo menjalo je na oslikavanje, u kome je ležala dobra zarada, i sve više i više preprodavaca dolazilo je na bazar u Hohlomu, ne bi li u druge gradove doneli do tada neviđeno posuđe. Velika potražnja značila je samo jedno - brže oslikavanje i manji kvalitet, da bi se postigli zahtevi naručioca. Kako bi se propadanje zanata sprečilo 1913. godine osnovana je Instruktorska škola u Semjonovu, a još tri godine kasnije i škola umetničke obrade drveta. Osnivanjem ovih institucija zanat je sačuvan i unapređen.

Nova sovjetska vlast školu je podržala, a umetnici koji su u njoj radili i kalili zanat, dobili su potpunu slobodu da sve svoje umetničke zamisli prenesu na drvo, koje bi se kasnije prodavalo u inostranstvu. Budući da je potražnja za specifičnim "ruskim stilom" oduvek bila na zavidnom nivou, posla za umetnike bilo je "preko glave." Godina 1934. za hohlomu bila je presudna - u Rusiji se otvorio prvi muzej zanatskih umetnina, koji je umetnost oslikavanja tehnikom hohloma vinuo u nebesa, sve dok nije počeo rat, u kome su mnogi muškarci izgubili živote. Tada je fabrika došla u ženske ruke označavajući novu epohu hohlome, a motivi postali složeniji i prefinjeniji.

Osamdesete i devedesete godine prošlog veka hohlomu iznova dižu u visine, a radovi ruskih umetnika kreću na "put oko sveta" u osvajanje svih međunarodnih izložbi: Montreal, Osaka, Pariz, Moskva, gde sve nisu bili ručno oslikani predmeti u zlatu, ruska hohloma pokorila je svet. Kada se proneo glas o ruskoj hohlomi, prodaja krenula širom sveta - od Zapadne Evrope, preko Azije, Indije, pa sve do Australije i Amerike, svi su želeli da vide čudo i ponos ruske umetnosti.

Danas je hohloma jedan od zaštitnih ruskih znakova koji se nalazi na brojnim suvenirima koje turisti donose sa proputovanja. Kada biste prošli na primer Arbatom (glavnom pešačkom ulicom Moskve, poput Knez Mihajlove ulice u Beogradu), nema te radnjice ili suvenirnice koja ne bi imala suvenire ukrašene hohlomom.

image