Robotski "Treći palac" može promeniti vezu mozga sa šakom

Studija pokazuje da korišćenje dodatnog, "veštačkog" prsta može uticati na mozak, ali i otkriva mogućnosti korišćenja dodatnih udova i delova tela u budućnosti.

"Treći palac" je bio deo velikog maturskog projekta dizajnerke Deni Klod, sa ciljem da se promeni ljudska percepcija o prostetici, koristeći je kao nadogradnju, umesto samo kao zamenu za određene delove tela.

Izum je bio primenjen na studiji na Londonskom univerzitetskom koledžu, kako bi se istražila rekacija ljudskog mozga na "dodatni i novi" deo tela. Tim neurohirurga je svakom ispitaniku privezao "Treći palac" i mnogi su uspešno obavljali pojedine zadatke koristeći se samo tom šakom. Izum se postavlja dijagonalno od pravog palca nosioca i kontroliše se pomoću senzora osetljivim na pritisak, koji se vezuju za stopala.

Svako je koristio palac u periodu od pet dana, na dva do šest sati dnevno. Koristili su ih za obavljanje različitih svakodnevnh poslova, držanje više predmeta istovremeno (loptice, vinske čaše), a mogli su čak obavljati više motoričkih zadataka istovremeno (rešavanje matematičkih problema i sastavljanje kockica) ili sa povezom preko očiju. Mnogi su objasnili da su se brzo navikli na nadogradnju, kao da je uveliko postao deo njihovog tela.

"Uvećanje i nadogradnja delova tela se razvija u tehnologiji, ali nemamo dovoljno jasno objašnjenje kako se ljudski mozak može adaptirati. Ipak, naša studija je pokazala da se ljudi mogu brzo navići na takav izum, da im je promenio prirodne pokrete ruke", objasnila je dizajnerka Deni za javnost.

Pre i posle eksperimenta, skeniran je mozak svakom od učesnika (bez nošenja palca), dok su pomerali svaki prst. Stručnjaci su primetili male, ali značajne razlike u "čitanju" pokreta obe šake u motornom korteksu mozga. Nakon nedelju dana, ponovili su skeniranje i prvobitna razlika se smanjila, što sugeriše da promene verovatno nisu trajne.

"Nadogradnja delova tela može biti veoma značajna za čovečanstvo, kao što je prilikom medicinskih zahvata ili tokom rada u fabrikama, a može pomoći i onima koji mogu da koriste samo jednu ruku," smatra jedan od autora studije, Paulina Kieliba. Dodala je da studija pokazuje veliku važnost saradnje između dizajnera, neurohirurga i inženjera za razvijanje sličnih projekata koji mogu biti od koristi za čoveka.

Naučnici veruju da evolucija i dalje nije došla do nivoa da se čovek brzo privikne na nov deo tela, ali da je važno istraživati mogućnosti i koristiti priliku za nov razvoj tehnologije i prostetike.