Ljudska osećanja su veoma komleksna i zbog toga često može delovati kao da se borimo "sami sa sobom". Tada dolazi do različitih mehanizama odbrane, potiskivanja ili ignorisanja iskrenih osećanja. Ipak, bežanje od emocija ili nedovoljno posvećivanje njima nikada nije preporučljivo, a sledećih pet mitova mogu biti znak da je vreme za preispitivanje sopstvenog unutrašnjeg sveta:
Mit 1: Pozitivne emocije su dobre, negativne su loše.
Društvo često promoviše ideju da su pozitivne emocije poželjne, dok negativne emocije treba izbegavati. Međutim, emocije nisu same po sebi dobre ili loše. Oni su jednostavno odgovori na različite situacije sa kojima se susrećemo. Pozitivne emocije, kao što su radost i sreća, donose lakoću u naše živote, dok negativne emocije poput ljutnje ili tuge, sadrže važne poruke i prilike za rast. Potiskivanje ili ignorisanje negativnih emocija može umanjiti lični razvoj i sprečiti nas da se bavimo osnovnim problemima.
Mit 2: "Ako su mi osećanja intezivna, to znači da gubim kontrolu."
Skrivanje emocija se često povezuje sa ljudima koji su staloženi i zreli, koji uvek "imaju kontrolu" nad sobom ili nad određenom situacijom i slavi se kao pozitivna karakteristika. Zbog toga postoji veliki pritisak da, ako pokažemo jake emocije pred drugima, delujemo kao da nešto "nije u redu" s nama.
Ipak, ljudska bića nisu mašine koje će uvek biti neutralne i pokazivati isključivo svoje "najbolje lice". Mnoge životne situacije mogu biti nepredvidive i uticati na nas, a ignorisanje osećanja može biti veoma štetno, pogotovo na duže staze. Nije moguće i ne bi trebalo kontrolisati emocije, već svoje ponašanje. Na primer, ako se osećamo prevareno i povređeno, pa samim tim i besno, ne bi trebalo reagovati "na prvu loptu", već dopustiti sebi da osećamo sve negativno, ali da ne napravimo loše odluke koje ćemo zažaliti zbog toga.
Mit 3: "Ako sad krenem da plačem, nikada neću prestati."
Zabluda koja se direktno nadovezuje na prethodnu predstavlja potiskivanje osećanja kroz "strah od plakanja", kako ne bismo delovali histerično, slabo, nestabilno... Iako prividno deluje kao da upravljamo situacijom samo zato što se još nismo isplakali, postoje mnogi drugi znakovi koji ukazuju da bi trebalo obratiti pažnju na emocije koje potiskujemo:
- Prekomerni rad i "zatrpavanje" obavezama
- Konstantno traženje načina za samounapređenje
- Zapostavljanje redovnog režima ishrane ili prejedanje
- Previše konzumiranja alkohola, prekomerno pušenje
- Stalno odvraćanje pažnje od misli "gledanjem u ekran" (serije, filmovi, igrice, telefon)
Najbolje je ispuštati negativne emocije "u malim dozama", nego čekati da pritisak postane isuviše veliki.
Mit 4: "Osećam se loše bez ikakvog razloga."
Traženje objašnjenja za određene emocije može biti teško, ali to ne znači da ono ne postoji. Emocije nisu "biće za sebe", koje ima svoj mozak i samo odlučuje kada će da iskoči, već su tu kao signal. Kada se niotkuda pojavi negativna emocija, ne bi je trebalo ignorisati, već razmisliti kako je to doga došlo, ako okidač nije očigledan. Čak i kada pronalaženje odgovora deluje nemoguće, najvažnije je samo prihvatiti kako se osećamo i po mogućnosti dozvoliti sebi nekoliko trenutaka mentalne pauze. Uvek postoji razlog, ali nije potrebno razotkrivati ga "na silu".
Mit 5: "Moje emocije su jedina istina."
Čovekov unutrašnji svet upravlja velikim delom njegovog života, pa može deluje kao da je sve što osećamo objektivna istina i pravo stanje sveta oko nas. Intenzivne emocije su nekada samo interpretacija događaja, a ne ono što se zapravo desilo. Emocije se često menjaju i nije preporučljivo oblikovati sva svoja mišljenja i uspomene prema njima. Kada su nam osećanja toliko jaka da čak počinjemo da sumnjamo u našu realnost, onda je dobro pronaći osobu od poverenja i razgovarati sa njom, a u ekstremnijim slučajevima je uvek dobro pitati za savet od stručnjaka.
Mit 6: Emocije uvek treba da budu racionalne i logične.
Dok su logika i razum vitalni u mnogim aspektima života, emocije često deluju u oblasti izvan racionalnosti. One su duboko subjektivne i pod uticajem ličnih iskustava, kulturnog porekla i individualnih uverenja. Prihvatanje činjenice da se emocije ne pridržavaju uvek stroge logike omogućava nam da saosećajnije istražujemo svoje unutrašnje svetove, dajući nam dublje razumevanje sebe i drugih.
Možda neke situacije spolja deluju blesavo, ali postoji dobar razlog zašto prouzrokuju određena osećanja, koja uvek imaju svoju svrhu i ne bi ih trebalo zapostavljati i umanjiti njihovu važnost. Umesto da sebi kažemo da se ponašamo glupavo kada nas je "mala" stvar rastužila ili naljutila, bolje je da dopustimo sebi da osetimo sve što želimo, pa tek onda da pokušamo racionalizovati reakciju.