Zbog čega je Ivanovo postalo "Grad nevesta"

Pojedini ruski gradovi imaju i svoj nadimak, nešto po čemu su prepoznatljivi i jedinstveni: tako je Moskva u narodu poznata kao "Treći Rim" ili "Grad na sedam brežuljaka", dok Sankt Peterburg često nazivaju i "Severna prestorinica Rusije" ili "Grad belih noći". I najmlađi grad Zlatnog prstena Rusije, Ivanovo, ima svoj nadimak, a narod mu najčešće tepa sa "Grad nevesta". Kako je i zbog čega Ivanovo preko noći postalo poznato kao grad nevesta, na koji način gradske vlasti pokušavale da reše situaciju, ali i kako danas neguju deo istorije koji se vezuje za laskavu titulu grada?

Procvat tekstilne industrije

Svoj pečat u istoriji Rusije grad Ivanovo ostavio je zahvaljujući neverovatnoj revolucionarnoj istoriji, kao i tekstilnoj industriji koja se razvijala munjevitom brzinom, a zlatno doba i procvat imućnih dinastija doprineli su preporodu ruske zemlje nakon rata sa Napoleonovom vojskom. Već do 1900. godine, u njemu se nalazilo čak 59 fabrika tekstila, a davne 1928. godine u Ivanovu je osnovana i najveća tekstilna fabrika, dika i ponos čitavog Sovjetskog Saveza - čuveni Melanž kombinat.

Kako je Ivanovo postao "Grad nevesta"

Upravo razvoj tekstilne industrije odredio je sudbinu grada, kao i njegovu titulu "Grada nevesta", premda je u proizvodnji radilo mnogo mladih, neudatih devojaka. U ivanovskim fabrikama nisu radile samo stanovnice tog gradića, već su se dodatni ljudski resursi "uvozili" i iz ostalih krajeva Rusije, čime se malo pomalo stvarao disbalans u broju muškaraca i žena.

Problem je posebno postao uočljiv sa početkom Velikog Otadžbinskog rata 1941. godine, kada su na front otišli svi vojno sposobni muškarci, a od ukupno 71 hiljade mobilisanih vojnika koji su se borili na prvim linijama u Smolensku, Brjansku, Moskvi i Staljingradu, kući se vratilo samo 44 hiljade. Preostalih 27 hiljada muškaraca iz Ivanova svoj život je dalo za Otadžbinu. Nakon 1945. godine, Ivanovo je postalo "Grad nevesta", a zbog deficita muškaraca, samo su odabrane srećnice mogle da zasnuju porodicu.

"Bračni turizam" i manifestacije

Muškarci koji su rođeni i odrasli u Ivanovu od najranijeg doba bili su obasuti ženskom pažnjom i ljubavlju, a odrastajući u takvim okolnostima, veoma brzo su se "razmazili" i postali izbirljiviji jer, obrni-okreni, oženiće se svakako. Oni nikada nisu, poput momaka u gradovima, morali za devojku da se "bore", naprotiv - one su se borile za njihovu pažnju. Odjednom, to se pročulo, i muškarci iz drugih krajeva zemlje uvideli su ovaj disbalans kao šansu za sebe, pa tako nisu ni retki slučajevi "bračnog turizma", odnosno dolaska u Ivanovo radi pronalaženja druge "polovine".

Na kraju krajeva, titula "Grada nevesta" dobila je i svoj zvanični epilog - nevesta sa razbojem za tkanje našla se i na grbu grada, a ivanovske manifestacije poput "Parade nevesta" i "Odbegla mlada" počele su da se organizuju iz godine u godinu. I ne samo to, čak se i u pesmama neretko spominje ovaj laskavi i ljubavni status grada:

O ljubavi ti svojoj pričam ponovo,

A kad mi dojadi da pričam zabadava,

Znaj: Otići ću u Ivanovo,

A Ivanovo je Grad nevesta.

Radi uspostavljanja balansa otvorene i mašinske fabrike

Rodni disbalans u korist žena gradske čelnike naveo je da se razmisle o mogućim korektivnim merama, a najlogičnijom odlukom u to vreme bilo je otvaranje fabrika u kojima bi masovno bili zaposleni pripadnici jačeg pola. Svoja vrata jedna za drugom otvarale su fabrike za obradu metala i izradu mašinske opreme, međutim, za jako kratko vreme vlasti su uvidele da njihov plan nije urodio plodom: saglasno statistici, žene su i dalje "dominirale" sa 56,8 procenata od ukupnog broja stanovnika.

Danas je Ivanovo "Grad penzionerki"

Saglasno poslednjim podacima, Ivanovo je danas status grada nevesta predalo Novgorodu, a rodni disbalans je primetan samo među starijim sugrađanima. Iz tog razloga, i sami stanovnici često vole da se našale kako je pravo vreme da se naziv grada preimenuje u "Grad penzionerki".