Suzavisnost - zašto stavljamo tuđe potrebe pre ličnih

Suzavisnost podrazumeva da se jedna osoba preterano fokusira na potrebe druge osobe i često zanemari sopstvene , prelazeći granice koje su već formirane previše fleksibilno. Strah od napuštanja, kao i nisko samopouzdanje dovode do stvaranja odnosa suzavisnosti, kaže za RT Balkan psiholog Jovana Ivanović.

Tuđe potrebe pre ličnih

"Suzavisnost u suštini predstavlja nezdravi obrazac međuljudskih odnosa. Preterana briga o željama, potrebama, mišljenjima drugih ljudi, a na štetu sopstvenih emocionalnih, mentalnih čak i fizičkih potreba. U samom korenu zadovoljenja tuđih potreba negde leži i potreba za kontrolom druge osobe, koja će biti maskirana preteranom brigom, požrtvovanoću, ugrožavajući sopstvene granice, emocionalne potrebe i celokupni integritet.

Razlog stavljanja tuđih potreba pre sopstvenih, uglavnom leži duboko ukorenjen u detinjstvu. Odnos sa primarnim objektima u detinjstvu stvara obrasce ponašanja koji će se kasnije ispoljiti u odnosima sa drugim ljudima u partnerskim i prijateljskim odnosima. Uzrok stavljanja tuđih potreba ispred vlastitih, uglavnom za razlog ima nesigurnost koja može da ima različite manifestacije i pojavne oblike.

Odlike suzavisne osobe

"Glavni znaci suzavisnosti mogu se prepoznati na svim nivoima funkcionisanja i u svim odnosima koje jedna osoba ima u svom životu, to uključuje odnose sa porodicom, partnerom, prijateljima, kolegama, ali i odnose prema nekim važnim životnim aktivnostima. Suzavisnost može da se javi u bilo kom segmentu života. Neki od glavnih znakova suzavisnosti su:

Preterana briga za druge, davanje prvenstva potrebama, željama, osećanjima drugih u odnosu na svoja, pa čak i na štetu sopstvenih potreba. Ignorisanje sopstvenih potreba jedan je od glavnih znakova suzavisnog odnosa, podrazumeva potpuno ignorisanje i zanemarivanje sopstvenih zahteva, do te mere da se prividno čine nepostojećim.
Izbegavanje konflikta često je manifestacija suzavisničkog odnosa, veoma često preuzimanje odgovornosti za ispunjenje tuđih prohteva, davanje prednosti tuđem mišljenju nasrpram sopstvenog, a sve ovo ima za cilj prividno održavanje harmoničnog odnosa.

Ukoliko osoba nije uključena u brigu i staranje o drugima često se javlja i osećaj praznine. 

Potreba za potvrdom, podrazumeva preteranu želju za odobravanjem i pozitivnom reakcijom od strane drugih, kako bi se osećali vrednima i voljenima. Nesposobnost da se bude samostalan, da se samostalno donose odluke i autonomno funkcioniše takođe može da ukazuje na suzavisnost.

Suzavisnički odnos

Suzavisnost je uglavnom uvek očigledna eksternim posmartačima problematičnog odnosa. Dok konkretni učesnici u suzavisničkom odnosu, zbog nesvesnog delovanja obrazaca i emotivne upletenosti, veoma teško detektuju da je odos suzavisnički. Može ići do veoma dubokog gaženja tuđih granica, sve dok se jedan od učesnika ne oseti ugroženim, bilo da je to onaj koji je "podređen" u odnosu ili onaj čije su granice probijene.

Ovakav odnos se javilja u različitim relacijama, pa tako, između patnera, između roditelja i dece, u prijateljskim odnosima, u odnosima na poslu. Gde god postoji interakcija u kojoj učestvuje osoba koja postupa po suzavisničkom obrascu moguće je da takav odnos nastane.

Neki od primera mogu biti, gde partner postupa tako što apsolutno zanemaruje svoje sopstvene potrebe, a sve u svrhu da potrebe drugog partnera budu na prvom mestu. Odlaganje svojih fizioloških potreba, kako bi se učinilo nešto u korist druge osobe, prvi je i najalarmantniji pokazatelj suzavisničkog odnosa. Stalno izlaženje u susret prijatelju koji nikad nije tu za vas. Odlaganje sopstvenih poslovnih zadataka kako bi se pomoglo kolegama. Sve to mogu biti pokazatelji suzavisničkog odnosa", pojašnjava Jovana.

Kako se suzavisna osoba ponaša u vezi

"Partnerska veza, najpogodniji je odnos u kome se mogu ispoljiti svi kako nasleđeni tako i naučeni obrasci ponašanja. U odnosu dvoje ljudi dolazi do ispoljavanja, već pomenutih, primarnih obrazaca afektivne vezanosti, kao i iskustvom stečenih navika. Kada je reč o suzavisnosti, osoba koja je suzavisna, primarno iz straha od odbacivanja, niskog samopoštovanja i preterane potrebe za bliskošću, zanemaruje svoju individualnost i svoj integritet i podređuje sopstveno postojanje, odnosu u kome se nalazi, kao i partneru i njegovim potrebama, zahtevima, htenjima.

Ispoljava ponašanja koja karakteriše, preterana briga, nepostojanje spostvenih granica, kompromisnost na sopstvenu štetu, izbegavanje konflikta, izbegavanje pokazivanja sopstvenih potreba, emocija, problema, pomirljivost. Suzavisne osobe u partnerskom odnosu mogu se osećati kao da gube svoju individualnost dok se potpuno posvećuju partneru. Ovaj odnos, često može biti opterećujući za oba partnera u koliko postoji svest o postojanju problematičnog odnosa", ističe stručnjak.

Prebacivanje fokusa na sebe

"Prvi korak je svakako sama detekcija tj. prepoznavanje suzavisničkog ponašanja kao i prihvatanje njegovog postojanja. Sama detekcija može da bude veoma otrežnjujuće iskustvo i može nositi sa sobom burne reakcije i nejasna preplavljujuća osećanja, iz tog razloga, treba se informisati i edukovati o ovoj temi kako bi ublažili pobuđenost koju je donelo ovo saznanje. Pored toga, veoma je važno istražiti svoje sopstvene resurse, ispitati sopstvene granice i prebaciti fokus na sebe", zaključuje Jovana.