Genetika može odrediti da li ćemo biti vegeterijanci

Odricanje od mesa može biti veliki izazov za mnoge, ali nova studija pokazuje da prelazak na vegetarijanstvo možda ne zahteva isključivo snagu volje i disciplinu, već i da genetika može imati ulogu. Tačnije, postoje četiri gena koja potencijalno mogu odrediti da li je pojedinac sposoban da održi vegeterijanski režim ishrane.

Studija je pokazala da postoji složena veza između naših gena i naših navika u ishrani, što sugeriše da bismo u budućnosti mogli imati personalizovane, precizne preporuke za ishranu zasnovane na genetskim predispozicijama.

"U ovom trenutku možemo reći da genetika igra značajnu ulogu u vegetarijanstvu i da su neki ljudi genetski bolje prilagođeni za vegetarijansku ishranu od drugih", rekao je za žurnal "PLOS One" vodeći autor studije dr Nabil Jasin, profesor patologije na medicinskom fakultetu u Nortvesernu. 

Istraživači su koristili podatke iz "UK Biobanke", velike biomedicinske baze podataka. Više od pet hiljada strogih vegetarijanaca, to jest ljudi koji nisu jeli životinjsko meso u poslednjih godinu dana, upoređeno je sa više od trista hiljada ljudi koji su tokom istog vremenskog perioda jeli meso.

"Veliki procenat vegetarijanaca su sami izjavili da povremeno konzumiraju mesne proizvode, što sugeriše da mnogi ljudi koji bi želeli da budu vegetarijanci jednostavno nisu u stanju da to učine, a naši podaci sugerišu da je genetika barem deo objašnjenja," objašnjava doktor.

Istraživači su pronašli četiri gena koja su snažno identifikovana sa vegetariajnstvom, kao i još trideset jedan gen koji se može vezati sa ovim režimom ishrane. U genetskoj analizi, istraživači su videli da je veća verovatnoća da će vegetarijanci imati različite varijacije navedenih gena, nego ljudi koji konzumiraju meso.

Jedno od objašnjenja može biti u tome kako različiti ljudi obrađuju lipide, odnosno masti iz mesa, jer je nekoliko gena za koje je studija otkrila da su povezani sa vegetarijanstvom imalo veze sa metabolizmom lipida, objašnjava dr Jasin. Kako se biljke i meso razlikuju se po složenosti svojih lipida, moguće je da su nekim ljudima genetski potrebni određeni lipidi koji se nalaze samo u mesu, dodao je on.

"Pretpostavljamo da ovo može imati veze sa genetskim razlikama u metabolizmu lipida i kako to utiče na funkciju mozga, ali je potrebno više istraživanja da bi se ispitala ova hipoteza. Pored verskih i kulturnih običaja, zdravstveni, moralni i ekološki razlozi spadaju među faktore koji motivišu ljude da smanje ili eliminišu konzumaciju mesa, ali izgleda da nisu uvek tako efikasni," smatra dr Jasin.

Studija nije mogla da identifikuje ko jeste ili nije genetski predisponiran za vegetarijanstvo, ali istraživači se nadaju da će se budući naučni radovi pozabaviti tim pitanjem i da će ispitivanjem ljudi različitog porekla (to jest, iz različitih kultura) moći da dokažu navedene teorije.