Trend, pa kajanje: Kako da ne zažalite zbog tetovaže

Naši ukusi se često menjaju kada su u pitanju filmovi, muzika, hrana, umetnost... Iako svi znaju da nam se neće uvek dopadati iste stvari, ljudi širom sveta svakako odluče da se tetoviraju i stave trajni crtež na svoje telo. Ako i godinama kasnije tvrdimo da nam je tetovaža draga, kako možemo biti sigurni da smo zaista iskreni i da se zapravo samo ne pretvaramo da je volimo, kako bismo izbegli negativna osećanja? Na kraju, kako možemo odabrati dobru tetovažu i sprečiti potencijalni osećaj krivice?

Biranje tetovaže danas može biti veoma dugačak proces, koji zahteva mnogo premišljanja, traženje sentimentalnog značenja u crtežu i biranje pravog majstora koji će da odradi kvalitetan posao. S druge strane, mnogi veoma brzo donesu odluku i tetoviraju se bez isuviše razmišljanja, pogotovo mladi ljudi. Ipak, jedna stvar je zajednička kod navedena dva (poptuno različita) pristupa, a to je da u oba slučaja postoji velika šansa da će pojedinac zažaliti odluku nakon određenog vremena.

Jedna italijanska studija objavljena u žurnalu "Frontijers (Frontiers)" je pokazala da se ljudske preference za muziku, filmove i vizuelne umetnost mogu menjati na svake dve nedelje, tako da postoji velika mogućnost da isto važi i za tetovaže. Međutim, one nisu crtež koji će samo nestati nakon nekoliko dana, već će doslovno biti zauvek na našoj koži (osim ako ne odlučimo da je uklonimo, što mnogima predstavlja veliki bol, kao i trošak koji ostavlja ožiljke). Dakle, ako smo svesni da postoji velika mogućnost da nam se naša tetovaža neće dopadati za, na primer, godinu dana, zašto se ljudi širom sveta svakodnevno tetoviraju?

Čovekova slika o sebi

Postoje dva moguća objašnjenja. Pre svega, svako će pomisliti: "Znam da mnogi ljudi žale što su se tetovirali, ali to sigurno neću biti ja". Ovakav način razmišljanja se vezuje sa psihološkim fenomenom koji se naziva "iluzija kraja istorije", to jest verovanje da mi, naš izgled, mišljenja i estetske preference više nikada neće menjati. Iako prema ličnim životnim iskustvima dobijamo brojne dokaze da ova uverenja skoro nikada nisu ispravna, uvek ćemo misliti da su naši ukusi potpuno i zauvek formirani.

Drugo objašnjenje može biti kognitivna disonanca, koja predstavlja kontrast između naših postupaka i slike koju imamo o sebi, koja nas sprečava da sebi dozvolimo da zažalimo zbog određene odluke. U ovom slučaju, kognitivna disonanca predstavlja potiskivanje činjenica koje bi prouzrokovale negativna osećanja: na primer, iako znamo da tetovaža zaista nema sentimentalni značaj, nije estetski privlačna i nije kvaliteteno urađena, sebe ćemo ubediti da je volimo, da nam je drago što je imamo i da nam je lepa, kako se ne bismo suočili sa potencijalno neprijatnom istinom.

Zbog navedenih paradoksalnih načina razmišljanja, može biti teško proceniti da li zaista volimo naše tetovaže ili samo pokušavamo da ih prihvatimo, kako ne bismo zažalili i pokušali da je uklonimo. Kako bi se ovakva vrsta zabune sprečila, najbolje je preduzeti preventivne mere.

Kako da biramo tetovažu koju nećemo zažaliti

Mnogi ljudi veruju da tetovaža mora da ima dubok, sentimentalan značaj, kako bi se "opravdala" ovakva trajna odluka. Ipak, u poslednjih nekoliko godina, mnogi smatraju da tetovaža može biti isključivo estetski izbor i da ne mora da bude "toliko ozbiljna". Koja god da je inspiracija i motiv u pitanju, sledećih nekoliko saveta mogu biti korisni ako ne želimo da napravimo grešku:

Kao i svaki trend, bilo da je u pitanju odeća, frizure ili šminka, tetovaže koje su trenutno najpopularnije mogu da deluju kao pravi izbor. Ipak, u većini slučajeva, one veoma brzo "izađu iz mode" i možemo shvatiti da nam se zapravo nisu toliko dopadale, već nam je trend delovao uzbudljivo u trenutku kada nismo želeli da tražimo "savršen" dizajn. Bolje je pronaći motiv koji nam se zaista dopada, jer menjanje tetovaže nije jednostavno kao menjanje određenog komada odeće.

Iako ovaj primer zvuči logično, veliki broj ljudi ga se ne pridržava. Mnogi traže povoljnu cenu ili, na primer, odluče da odu kod prijatelja kome veruju, ali se ispostavi da on nije imao dovoljno iskustva i tetovaža nije ispala kako smo želeli. Najbolje je pronaći dobrog majstora, bez žurbe, a možemo se i raspitati kod ljudi čije nam se tetovaže dopadaju, kako bi nam dali najbolju preporuku.

Ovaj primer se najbolje može primeniti kada je u pitanju prva tetovaža, jer mnogi mogu da osećaju nesigurnost i strah: "Da li zaista ovo želim, šta ako zažalim, da li mi se ovo stvarno sviđa...". U slučaju da je u pitanju mala, jednostavna tetovaža, dobro je nacrtati je na svojoj koži, posmatrati i zapitati se: Da li nam se dopada, da li je ovo dizajn za nas, da li je ovo adekvatan deo tela za ovakvu tetovažu... Proces može da traje i po nekoliko dana. Možda isprva deluje neobično, ali ako posle ovog eskperimenta i dalje želimo da se tetoviramo, onda je to dobar znak.