Poboljšava kreativnost, pamćenje i rad mozga: Priroda kao lek

Da zelenilo i plavetnilo prirode pozitivno utiču na čovekovo mentalno stanje, potvrdilo je veliki broj studija. Sigurno je da će odlazak u šumu ili na more da nas oraspoloži i umiri, ali nova istraživanja pokazuju da boravak u prirodi može i da poboljša rad kognitivnih funkcija, kao što su upijanje informacija, donošenje odluka, rešavanja problema, pamćenje... Drugim rečima, odlazak u obližnju šumu može biti efikasno "mentalno razgibavanje".

Naučnici su otkrili novu vezu između čovekovog uma i prirode, a to je da okoline u kojima vladaju biljke ili more mogu da pomognu čoveku kod razvoja mašte, sposobnosti rešavanja problema, procene situacija, razuma, upijanja novih informacija, prenosi "Gardijan".

Jedna studija sa Univerziteta u Čikagu je pokazala da su učesnici bolje rešavali zadate testove nakon što su imali kontakt sa prirodom. U prvom krugu studije, svi su morali da ponavljaju ponuđeni redosled cifara unazad. Zatim, naučnici su im dali 50 minuta da prošetaju kroz urbanu ili prirodnu sredinu. Nakon toga, ponovili su isti test a rezultati su pokazali da su oni koji su šetali kroz prirodu uradili zadatak oko 20 odsto preciznije nego oni koji su odabrali urbane sredine.

Druga američka studija je pokazala da je četvorodnevni boravak u prirodi, bez korišćenja mobilnih telefona, poboljšao kreativnost učesnika za oko 50 odsto, u poređenju sa prvobitnim analizama. "Biofilija (ljubav prema živom svetu) ima mnogo smisla, jer smo u prošlosti lovili i prikupljali plen, a oni koji su najbolje umeli da se snađu u prirodi su imali najviše šanse za preživljavanje," objašnjava kognitivni neurohirurg dr Dejvid Strejer i dodaje "Ali onda smo izgradili toliko infrastrukture i sada pokušavamo da koristimo naš mozak lovca da preživimo u stresnom i zahtevnom savremenom svetu."

Sigurno je da preživljavanje u prirodi nije lako, ali naučnici smatraju da se takvi instinkti koje čovek ima neprikladno koriste u modernom dobu, što samo pojačava ljudsku naklonost ka prirodi, koja dozvoljava našem umu da cveta.

Da li moramo da budemo veliki ljubitelji prirode

Nedavna teorija je pokazala da se oksitocin, hormon "ljubavi", aktivira kada se nalazimo u prirodi, što nas opušta i daje nam priliku da razbistrimo um i lakše rešavamo određene kognitivne izazove. Ipak, šta je sa onima kojima priroda ne predstavlja toliko zadovoljstvo?

Svako može da uživa u prirodi, ali u određenoj meri. Nekome je dovoljno da posmatra drvo u parku, dok bi neko rado proveo nedelju dana na kampovanju u šumi. Da li to znači da, ako želimo sve kognitivne benefite prirode, moramo baš da obožavamo duži boravak u prirodi? Prema nauci, odgovor je: ne.

Stručnjaci smatraju da nam boravak među drvećem može popraviti raspoloženje, ali samo ako verujemo da hoće. S druge strane, ako nas pomisao na šumu, blato i bube ne oduševljava, onda naše raspoloženje verovatno neće biti poboljšano. Međutim, bez obzira da li su učesnici različitih studija voleli prirodu ili ne, dokazano je da je imala pozitivni uticaj na njihov rad mozga.

Naučnici veruju da urbano okruženje, prepuno zvukova, svetla, stotine različitih stimulanasa, ometaju rad mozga, što dovodi do pada u koncentraciji, češće pravljenja grešaka i drugih smetnji. To ne znači da prirodna okruženja nisu stimulativna, ali način na koji ove informacije dolaze do mozga su spontanije i mirnije, što dovodi do "meke fascinacije". Drugim rečima, mozak ne mora da radi prekovremeno da bi upio sve informacije, već ih može primiti  sporijim tempom, što mu daje prostora da "diše i odmori" između određenih kognitivnih funkcija. 

Ako je vreme napolju isuviše hladno za izlet, postoji i alternativa: eksperimenti su pokazali da čak i posmatranje fotografija prirode može imati sličan efekat. Ipak, preporučuju se uključivanje i ostalih čula, kao što su miris i sluh, da bismo imali sve dobrobiti koje nam prirodno okruženje može dati.

Kako isplanirati produktivan odlazak u prirodu