Magazin

Tri najveća mita o intoleranciji na hranu i šta je prava istina

Intolerancija na gluten, laktozu, fruktozu i druge sastojke namirnica je nešto sa čime se danas susreće sve veći deo stanovništva. O njoj se sve više priča i na društvenim mrežama, jer je veoma aktuelna tema. Međutim, baš zbog toga se pojavio pregršt poluinformacija i dezinformacija, koje stručnjaci sada razbijaju.
Tri najveća mita o intoleranciji na hranu i šta je prava istina© Canva / pixelshot

U poslednjih nekoliko godina sve češće se spominje intolerancija na sastojke hrane, odnosno na pojedine namirnice ili grupe namirnica u kojima se nalazi određeni "alergen". Iako ovaj vid intolerancije zaista postoji (nije izmišljen), oko njega su se vremenom namnožili brojni mitovi.

Intolerancija i alergija - da li je to isto

Za početak, važno je razumeti da su intolerancija na pojedine sastojke hrane i alergija na njih - nisu jedno te isto. Pod intolerancijom se podrazumeva nesposobnost organizma da svari određene namirnice, odnosno njihove sastojke poput laktoze (mlečnog šećera), glutena (belančevine koja se nalazi u pšenici, ražu i ražu i ječmu), fruktoze (voćnog većera) ili, primera radi, histamina. Sa druge strane, alergija je imunološka preosetljivost koja izaziva umereno jaku ili jaku reakciju organizma na određeni alergen.

Mit #1: Intolerancija na hranu se otkriva testovima i oni su 100 posto tačni

Ukoliko postoji sumnja da je po sredi intolerancija na određeni vid namirnica, test za otkrivanje alergena jeste prvi korak. Drugi može biti genetski test, koji će (možda) dati malo jasniju sliku. Međutim, naučnici na osnovu savremenih istraživanja i praktičnog iskustva naglašvaju da se čak ni na te testove ne treba poptpuno oslanjati. Drugim rečima, genetski test i test za otkrivanje alergena mogu pokazati visok stepen intolerancije na neke namrinice, ali da u praksi apsolutno ne postoje simptomi koji to potvrđuju. Isto tako, testovi nekada mogu da prikažu "čistu" sliku, a da pacijenti i pored toga imaju veoma jaku reakciju na pojedine namirnice.

Mit #2: Intolerancija na hranu je isključivo genetski predisponirana

Stručnjaci su složni kada je reč o osnovnom uzroku introlerancije - to jeste genetika. Međutim, intolerancija se može javiti i zbog drugih stvari, poput problema sa digestivnim traktom i želucem, dužih inflamantornih procesa u organizmu, trenutnih poteškoća sa usvajanjem određenih fermenata, kao i disbalansa crevnog mikrobioma. Nekada uzrok leži i hroničnom stresu, pa i prolongiranom anksioznom ili depresivnom stanju. Kako bi se ustanovio koren problema neophodna je poseta lekaru (ili lekarima): za početak - alergologu, imunologu, psihoterapeutu. 

Mit #3: Da bi se izlečila intolerancija treba samo izbegavati "problematične" namirnice

U nekim slučajevima se intolerancija može izlečiti eliminisanjem namirnica-okidača iz ishrane na period od 2 do 4 nedelje i pronalaženjem njegove zdravije alternative. Međutim, to ne važi ni za sve alergene, ni za svakog pojedinca, budući da je svaki organizam drugačiji. Nepisano pravilo jeste da što je duže osoba ignorisala intoleranciju na namirnice, to će organizmu više vremena trebati da se "vrati na fabrička podešavanja". Isto važi i za intenzitet reakcije - što su one bile jače, to će telu biti potrebno više vremena za obnavljanje, prenosi ruski Buro24.

image