Sport

Duško Todorović za RT Balkan: Nismo od stakla, možemo mnogo više nego što mislimo

Tiho, bez halabuke i skretanja pažnje na sebe, Duško Todorović godinama vredno radi na svojim veštinama. U momentima kada bi mnogi posustali, Duško nije – krči put ka vrhu, gde želi da ukleše svoje ime, uz najveća imena ovog sporta. Sada, kada su svetla reflektora sve jača, kada ga sve češće spominje i prvi čovek UFC-a, Dejna Vajt, Todorović govori za RT Balkan o podršci porodice, značaju trenera, o susretu sa legendarnim Fedorom Jemaljanenkom i otkriva ko je, zapravo, Duško van oktagona

Nova godina donela je Dušku i novi izazov, verovatno najveći u dosadašnjoj karijeri – nastupa na jednoj od najjačih UFC priredbi ove godine, 18. marta u Londonu. Todorović se bori protiv Engleza Kristijana Liroja Dankana, koji ima skor 7-0 u profesionalnoj karijeri.

"Dankan nema poraz u profesionalnoj karijeri, šampion je 'Kejdž Voriors' organizacije, odakle je došao u UFC. Sam događaj je najveći u mojoj dosadašnjoj karijeri. Uzbuđen sam, biće krcata 'O2 arena', mislim da su već rasprodate karte."

Sticajem okolnosti, Duško prvi put nastupa pred publikom u UFC-u, a odmah će naspram sebe, osim protivnika, imati i punu halu koja će navijati za domaćeg borca.

Sve oči će biti uprte u London 18. marta, pošto UFC dugo nije napravio ovako jak "fajtkard" – borba Edvarsa i Usmana za pojas, tu su i Džastin Gejdži i Rafael Fizijev, Gunar Nelson i Danijel Rodrigez, Marvin Vetori...

"Ne osećam pritisak... Nije prvi put da radim pred 'neprijateljskom' publikom. Verujem da je sav pritisak na njemu – prva borba u UFC-u, publika koja stoji iza njega ima visoka očekivanja. Ne pravi mi nikakav problem to što je borba na njegovom terenu."

Neverovatan je uspeh doći do UFC-a, pogotovo za borce sa ovih prostora. Opet, lakše je doći do njega, nego u njemu ostati.

Deluje da je ova borba u Londonu idealna prilika za Duška da poboljša status u najjačoj svetskoj organizaciji.

"Za mene i moj tim je veliki uspeh bilo potpisivanje tog drugog ugovora, a sada se polako bližimo trećem. Verujem da tu neće biti problema. A učestvovanje na ovakvom događaju je – ludilo!"

Težak je put do UFC-a, a Todorović je imao brojne prepreke na njemu – virus korona, borio se bez trenera, čak su ga i kola udarila... Nijednog trenutka nije posustao, svaku borbu je prihvatio, pa zbog svega toga uspeh ima posebnu draž.

"Svakako, slađa je pobeda. Prvi nastup u UFC-u je trebalo da odradim u Londonu, ali je krenula korona, pa je sve otkazano. Mnogo stvari mora da se poklopi da bi došao do UFC-a – da budeš talentovan, da imaš dobar tim, da radiš jako, da imaš dobrog menadžera... Išli smo korak po korak, borbu po borbu. Nismo išli lakšim putem, svaki moj protivnik je bio ozbiljan za mene u tom trenutku. Sada kada prave 'fajtkard', pogledaju moje borbe gde sam imao respektabilne protivnike i to me je dovelo do UFC-a. Dosta stvari je bilo protiv mene, ali smo uspeli da istrajemo."

UFC karijera je počela pobedom, ali su onda usledila tri poraza u četiri meča. Čim je Duškov trener, Jovan Milićević, dobio vizu, odmah se osetilo njegovo prisustvo – Todorović je pobedio Džordana Rajta prekidom, uz bonus za borbu večeri.

"Sa tim čovekom provodim svaki dan, dva puta dnevno se gledamo, a taj odnos traje već 12 godina. Izgradili smo poverenje. Ako mi kaže u borbi da skočim, neću se pitati zašto to traži od mene, već ću skočiti. Mnofo znači kada imaš nekog od poverenja u uglu, pogotovo kada znaš da će ti uvek dati dobar savet."

"Kada sam radio borbu sa Ndžokuanijem, na kojoj trener nije mogao da bude zbog vize, poslao je poruku da se pazim laktova. Dominirao sam gotovo celu borbu, pogodio me laktom u završnici i tako sam izgubio."

"Ima osećaj za ovaj sport. Smešno zvuči, ali na treningu se mnogo puta desilo da kaže borcu da prekine trening... Ovaj ne posluša, jer oseća da može još, ali se ubrzo povredi. Deluje banalno, ali previše puta se to dogodilo da bi bilo slučajnost."

Kao da su se dva različita Duška pojavila na meču sa Rajtom u Las Vegasu – prva runda nije prošla najbolje po srpskog borca, ali je druga počela, i završila se – grmljavinom. Šta se dogodilo između rundi i šta mu je trener rekao?

"Imali smo taktiku, vežbali smo 'giljotinu', nisam sačekao trenutak nego sam 'isilio'. Pokušao sam da mu uhvatim nogu i dođem do završnice, ali mi je njegova peta iskliznula zbog vazelina kojim nam mažu arkade i jagodice. Pomirio sam se sa tim da sam izgubio tu rundu. Trener mi je rekao da samo boksujemo u nastavku i da odustajemo od rvanja. Na kraju je ispalo idealno sa tom prvom rundom, jer smo onda dobili bonus za borbu večeri, a onda i za borbu meseca."

Na tom događaju u Las Vegasu je bilo sjajnih borbi i vrhunskih boraca, a Duškova je izabrana za najbolju borbu večeri. Da li je bilo komentara iz vrha UFC-a?

"Pred svaki događaj Dejna Vajt lično preporuči gledaocima na koje borce da obrate posebnu pažnju. Mene je spomenuo u većini borbi, što mi zaista znači. Verujem da će nas spomenuti i u narednoj. Siguran sam da znači i to što sam do UFC-a došao preko 'Dejna Vajt Kontender serije', glavni čovek me tako upoznao, gledao moju borbu uživo, video šta i koliko mogu da pružim. Ne može on baš svakog borca da gleda sa istom pažnjom."

Srpski MMA borac je dokazao sebi da može ravnopravno da se bori na najvećoj svetskoj pozornici. Koliko su onda daleko, odnosno blizu, najveće zvezde iz njegove kategorije – Aleks Pereira, Izrael Adesanja, Robert Vitaker...

"Nisam baš blizu borbe sa nekim od njih, ali nekoliko dobrih pobeda može da me lansira u Top 10 i onda bih mogao da odradim takvu borbu. Po kvalitetu, svi smo jako blizu i nijanse odlučuju na tom nivou."

Čak i onima koji ne prate pomno MMA, prvo upada u oči da se Todorović ne uklapa u klasičan šablon MMA borca – nema tetovaže, ne prate ga skandali, ne pravi šoubiznis od sporta. Posvećen je isključivo svojim veštinama i umeću, što je teži, ali, prema njegovom mišljenju, jedini ispravan put za njega.

Duško Todorović
Duško Todorović
Teži put svakako jeste, jer nema medijske pažnje toliko... Zavisi, opet, i od toga kome je šta cilj i ko je kakva ličnost. Mogu i ja, naravno, da se snimam i prozivam druge borce, ali je providno i smešno kada to nije prirodno... Svako treba da bude ono što jeste. Što se sportskog vaspitanja tiče, ni kod kuće ni na treningu nisam tako usmeravan, uvek smo se vodili time da sve što imam da kažem, kažem u borilištu. Sa tim smo uspeli da dođemo do ovde gde jesmo, i sa tim idemo dalje.

Zbog odnosa prema sportu i smirenosti koja ga krasi, neizbežno je povući paralelu sa verovatno najvećim borcem u istoriji MMA sporta – Fedorom Jemaljanenkom. Kompletan borac, posvećen veštinama, postao je legenda sporta idući sličnim putem kojim ide Duško.

"Fedor je jedan od prvih boraca koje sam gledao. Uvek sam više obraćao pažnju na tu njegovu smirenost i način na koji se nosi sa svim tim. Nikad ništa ne biste rekli za njega, a za ove što skaču i vrište bi neko rekao - vidi ovu budalu."

Fedor često posećuje Srbiju, da li si imao priliku da ga upoznaš?

"Jesam, imao sam priliku da se upoznam i da se fotografišem sa njim... Fedor često dolazi, pobožan je čovek, obilazi naše manastire i baš voli Srbiju."

Todorović je video kakve uslove imaju borci u Las Vegasu, ali nikada nije razmišljao da napusti svoj klub u kojem je od početka – Sekutor.

"Mi u šali kažemo da ceo život treniramo u podrumima, sve je klaustrofobično... Ali opet pravimo rezultate odatle. Kada se ti uslovi sklone na stranu, ništa drugačije ne pričaju i ne treniraju negde napolju. Mnogi misle da je mnogo bolje van Srbije, pa treniraju na Tajlandu, u Americi, negde drugo... Misle da je svugde bolje nego kod nas... Možda nisu imali poverenja, možda ne pravog trenera... Naravno, svako treba da nađe ono što mu odgovara ili šta mu treba, a ja sam uspeo na startu to da pronađem i od prvog dana sam u Sekutoru."

U Srbiji ima talentovanih boraca, ali ih nema previše u svetskom vrhu. Duško veruje da su nove generacije izuzetno talentovane i savetuje im da istraju ukoliko vole sport.

"Sada kada vidim današnje klince kakvi su, ja definitivno nisam bio talentovan. Mnogo su bolji od mene nego što sam ja bio u njihovim godinama sa njihovim stažom. Da nije bilo podrške roditelja, koji su mi uvek bili vetar u leđa i uvek bili uz mene, pitanje je šta bi bilo sa mnom danas... Čak i sa tom podrškom je često teško,  jer je lako odlutati, odvuče te mladost na razna mesta. Kroz naš klub je mnogo ljudi prošlo, a veoma mali broj je istrajao. Uslovi su mnogo bolji nego pre, ali sve se svodi na pojedinca – šta želi i koliko to želi. Ali, mora da se voli sport, ljubav je na prvom mestu."

Tajna ruskih boraca je baza sa kojom dolaze u MMA

Srpskih boraca još nema previše u svetskom vrhu, ali su zato borci iz Rusije prethodnih godina preplavili najjače svetske organizacije – Mahačev je šampion u UFC-u, očekuje se da Pavlovič, Čimajev i Ankalajev uskoro napadnu pojas.

Usman Nurmagomedov i Vadim Nemkov su šampioni u Belatoru. Njihova "tajna" je veoma jednostavna, smatra Todorović.

"Baza koji oni imaju pravi razliku. Od malih nogu kreću da rvaju – džudo, sambo, rvanje...  Bilo šta. Grade bazu koja je izuzetno važna za MMA. Imati rvačku bazu za MMA je ogromna stvar, a većina boraca to nema. Ja je nemam. Kod nas je sada u klub došao jedan Rus koji je rvao slobodnim stilom, daleko je ispred mene. Trudimo se da učimo od njega i popravimo rvački segment."

Pre borbe sa protivnikom, odvija se još jedna, često značajnija. Borac se trudi da ostane smiren, da se izbori sa samim sobom pred izlazak na borilište gde ga čeka čovek koji ima iste snove, svoju taktiku i svoju ideju...

"Nema tu šta da se razmišlja. Nemam neki strah koji me parališe. Čekam da me prozovu i to je to. Bar je kod mene ravna linija, 'mirno more'... Nije to strašno kao što ljudi misle. U suštini, to je isto sportsko takmičenje kao i ono na kojem sam učestvovao pre 15 godina, samo na većoj pozornici. Ne treba praviti od miša slona, već prepoznati to kao sportsko takmičenje i onda to nije problem."

"Možemo mnogo više nego što mislimo da možemo"

Dve stvari su ključne za uspeh u ovom sportu, kao i svakom drugom – ljubav i disciplina.

"Da bi se uspešno bavio sportom, moraš da voliš taj sport. Ako ne voliš to što radiš, nećeš istrajati. Sledeća stavka je disciplina – da znaš šta treba da radiš i da to ispunjavaš. Nema tu velike filozofije i velike tajne – mora da se radi i kad si umoran i kad boli i kad ne boli... Moraju te stvari da se preguraju i važno je odupreti se iskušenjima... Ima dosta stvari koje mogu da te pokolebaju i izbace sa koloseka, ali ako je tu ljubav i disciplina, nema brige."

Postoji izreka da u srži borilačkih sportova nije sama borba, već izgradnja karaktera. Šta je to Duško spoznao o sebi kroz sport, a što možda nije znao pre?

"Nismo od stakla. Možemo mnogo više nego što mislimo da možemo, i fizički i psihički."

A ko je Duško van oktagona?

"Najobičniji lik ikada", rekao je Todorović uz osmeh i nastavio: 

"Osim treninga, provodim vreme kod kuće sam sa porodicom, volim video-igre, filmove."

U sportu u kojem se čovek sam bori da mu ne podignu noge i ne sruše na pod, bitno je imati i ljude koji se van oktagona trude da noge budu čvrsto na zemlji. 

"Porodica, trener i ljudi iz kluba sa kojima sam svaki dan", zaključio je Duško Todorović za RT Balkan.

image