Srbija i Balkan

Podkast "Lokomotiva": Kako je nafta postala crno zlato?

U poslednjoj epizodi podkasta Lokomotiva, gost Tiosava Purića i Marka Nikolića bio je istoričar Andrija Jovanović, stipendista Instituta za evropske studije. Kako su Amerikanci, a kako Rusi, izgradili svoju naftnu industriju, gde su najveće rezerve gasa na svetu, koja je bila uloga Čerčila u uvođenju nafte u vojnoindustrijski kompleks i kako je energetika postala instrument geopolitike, samo su neke od tema obrađene u šesnaestoj epizodi Lokomotive.
Podkast "Lokomotiva": Kako je nafta postala crno zlato?© РТ Балкан

Sredinom 19. veka, prva izvorišta nafte pronađena su na prostoru Pensilvanije. Od tog trenutka, Amerika polako počinje sa izgradnjom infrastrukture za eksploataciju ovog energenta. Kako antitrast zakoni nisu postojali sve do početka dvadesetog veka, pronalazak nafte pružio je priliku preduzimljivim ljudima koji su brzo gradili monopol u preradi i proizvodnji naftnih derivata. Jedan od tih ljudi bio je Džon D. Rokfeler, čije je ime i danas sinonim za "naftnu" industriju.

Istovremeno, u Rusiji su pronađena nalazišta nafte u Bakuu (u današnjem Azerbejdžanu). Međutim Prvi svetski rat i Oktobarska revolucija dovode do urušavanja ruske naftne industrije, čiji će razvoj dobiti novi zamah tek u Staljinovo vreme.

            "U SSSR-u je vladalo jedno ideološki obojeno mišljenje da je nafta resurs prošlosti. To je bila ideja tog ranog zanesenjačkog komunizma. Boljševici su smatrali da su resursi budućnosti hidroenergija, ugalj i struja. Međutim, već u vreme NEP-a, Lenjin je dozvolio strane koncesije. SOKAL, kalifornijski Standard oil, trebalo je da uđe u Baku, ali vlada američkog predsednika Hardinga nije priznavala SSSR, pa je čitav projekat propao", rekao je Jovanović, govoreći o složenosti Lenjinove Nove ekonomske politike.

"Prolaskom kroz iskustvo Drugog svetskog rata, Rusija je napustila zablude o alternativnim energentima", zaključio je Jovanović.

Hladnoratovska epoha dovela je do toga da se nafta i gas počnu razmatrati kao instrumenti geopolitike. Nafta je bila strateški resurs i pre Drugog svetskog rata, budući da je bila od ključnog značaja za vojsku, ali to nije bio slučaj sa gasom.

"To mišljenje je preovladavalo do 1980. godine. Ali 1980. godine u Americi izbore dobija Regan. Tada je prvi put ruski gas okarakterisan kao bezbednosna pretnja po energetsku bezbednost Evrope. Na na samitu G7 zemalja u Otavi, Reganov državni sekretar Aleksandar Hejg upozorava zapadnoevropske zemlje na ruski gas. Helmut Šmit, nemački kancelar, uzvratio je argumentom da su evropske zemlje napravile proračune i da je ruski gas bio najisplativija opcija za Evropu. Tada je prvi put gas spomenut u kontekstu geopolitike", smatra Jovanović, uz napomenu da to stanje traje do danas.

Govoreći o Severnom toku, Andrija Jovanović je izjavio da je taj projekat nastao kako bi se izbegle tranzitne zemlje, koje su kao takve mogle da postavljaju svoje uslove. Tu se kao tranzitne zemlje javljaju Ukrajina i Poljska, od kojih nijedna ne želi više da bude u bilo kakvoj vrsti aranžmana sa Rusijom. Ti sistemi gasnog snabdevanja pravljeni su kao integrisani sistemi, u sklopu Istočnog bloka, ali u trenutku kada su se pojavile vlasti "nenaklonjene" Rusiji u zemljama na putu gasnog tranzita ka Evropi, javila se strateška potreba za Severnim tokom.

Šreder, Merkelova i Medvedev su na otvaranju gasovoda Severni tok 2011. u Lublinu objavili da su Evropa i Rusija konačno vezane "čeličnim prijateljstvom, za naredne decenije". Nakon krize u Ukrajini, i dizanja u vazduh gasovoda Severni tok, Andrija Jovanović je izrazio sumnju u to da u narednom periodu može doći do takve saradnje Evrope i Rusije u polju energetike.

Lokomotiva se emituje svake subote sa početkom u 19 časova.

           

image