Magazin

Fitnes - da li je istina da "bez muke nema nauke"

Savršen trening nije onaj koji svaki put boli i posle kojeg ne može pravilno da se diše i kreće. Mnogi fitnes stručnjaci smatraju da cilj i fizičko stanje pojedinca najviše utiče na optimalan intenzitet treninga.
Fitnes - da li je istina da "bez muke nema nauke"© Pexels/Anete Lusina

Bol koji se oseća prilikom vežbanja je drugačiji za svakoga - nekome prija i aktivno ga pokušava dobiti, dok nekima nije omiljeni deo treninga, ali veruju da je neophodan i da potvrđuje da će se silni trud isplatiti. Ipak, da li je velika neprijatnost zaista jedini znak da je trening efikasan?  

Mnogi treneri i stručnjaci veruju da sve zavisi od pojedinca, to jest od njegovih fitnes ciljeva, sposobnosti i napretka. Nekoliko profesionalnih trenera je za "Gardijan" izjavilo da je za početak najvažnije znati koja je prava svrha treninga.

Na primer, oni koji žele da poboljšaju kardio vežbe, kondiciju ili se čak pripremaju za maraton, ne bi trebalo da se isrcpljuju po svaku cenu. Umereno trčanje ili hod, pravilno disanje i koncentracija mogu biti dovoljni, pogotovo za početnike. Naravno, postoji trenutak kada trening postane isuviše lagan, ali tek tada dolazi vreme za pojačavanje brzine/intenziteta.

"Važno je da povremeno sebi otežavamo trening, ali da to bude postepeno i kontrolisano. Čak i profesionalni atletičari treniraju pod kontrolom. Dobro trčanje nije ono koje navodi na povraćanje, kao što se može videti na društvenim mrežama," rekao je Stiv Magnes, profesionalni trener atletike.

Osim što su bolji za celokupno zdravlje, duži i umereni treninzi će lakše pripremiti telo za nove i veće fitnes izazove. Međutim, kako je potrebno pristupiti vežbama snage, kada deluje kao da je što više napora to je bolje?

Postoje dve stavke koje se moraju razmatrati - snaga i definicija mišića. Stručnjaci smatraju da, za one koji žele da rade na sopstvenoj snazi i izdržljivosti, najbolje je raditi kraće serije vežbi, ali sa više otpora (težim tegovima). Tada nije potrebno osećati bol i gurati telo do samih granica, već ispratiti preporučen broj repeticija i obraćati pažnju na formu, odnosno njihovo izvođenje. Važno je osvestiti rad mišića i imati dobru koncentraciju, što se može vremenom "uvežbati", zajedno sa telom.

Što se tiče rasta mišića, preporučeno je ići do granice i osetiti određenu neprijatnost (kada telo krene da "gori"), ali opet, raditi do potpunog otkazivanja mišića ne mora značiti da je trening više efikasan, nego kao kada se zaustavlja prilikom "prijatnog bola". Drugim rečima, potrebno je vežbati skoro do granice, pregurati još samo malo, pa zatim prestati.

Mnogi treneri veruju da klijenti žele bolove i neprijatnost tokom vežbanja, jer smatraju da "bez muke nema nauke", pogotovo u svetu fitnesa, koji se često reklamira kao izuetno uzbudljiv i dinamičan. Ipak, dovoditi sebe do mučnine ne mora biti jedini pokazatelj dobrog vežbanja.

"Cilj je da se moji polaznici osećaju energično i zadovoljno nakon treninga. Znam da, kada se koncentrišu na formu i kvalitet pokreta, budu mnogo srećniji svojim napretkom i izgledom," izjavio je Aron Jan, trener tajlandskog boksa.

Kada nije neophodno iscrpeti telo, zašto toliko ljudi voli da sebe gura do kraja svojih granica? Moguće je da je u pitanju značajan psihološki efekat: 'Ako sam ovo uspeo, sledeći put mogu još više'. Ipak, neophodno je poznavati sopstvene sposobnosti, granice i izdržljivost, kako bi se izbegavale povrede. Takođe, previše intezivan trening i forsiranje tela može dovesti do nemogućnosti obavljanja vežbi na pravilan način, što umanjuje rezultate i dovodi do razočarenja.

image