Svet

Stvara li se nova politička mapa EU: Nova Evropa i stare geopolitičke ambicije

Istok Evrope koji je naslonjen na Rusiju ili je blizu nje, postao je strateški vrlo važan za zapadni savez, ali njegovo eventualno jačanje unutar EU ne može da donese neke revolucionarne promene jer, kada je reč o spoljnoj politici i bezbednost, neophodna je saglasnost svih članica
Stvara li se nova politička mapa EU: Nova Evropa i stare geopolitičke ambicije© Tanjug/AP Photo/Olivier Matthys

Sjedinjene Američke Države prave poseban blok koji neće biti mali, to će biti Poljska, baltičke zemlje i Ukrajina, postaće najmoćniji u Evropi pod direktnom palicom SAD, rekao je nedavno predsednik Srbije Aleksandar Vučić govoreći o tome kakve geopolitička strujanja mogu da se očekuju u Evropi u narednom periodu.

"Onda će imati zemlje koje su veće od Francuske i koje se približavaju Nemačkoj", izjavio je Vučić za TV Pink i dodao da misli da će biti donete odluke o hitnom otpočinjanju pregovora i ulasku Ukrajine u EU možda već ovog leta.

Istok Evrope koji je naslonjen na Rusiju ili blizu nje, Poljska, baltičke zemlje i Ukrajina gde se odvija sukob, postao je strateški vrlo važan za zapadni savez jer je u dodiru s Rusijom i tu bi eventualno mogli da izbiju nekakvi incidenti, kaže za RT Balkan Slobodan Zečević iz Instituta za evropske studije osvrćući se na napomene predsednika Srbije o novoj političkoj mapi Evrope, kako ju je Vučić nazvao.

"Primetno je da se dosta insistira na naoružavanju, integraciji u NATO tih država u smislu jačanja kompaktnosti zapadnog saveza prema Rusiji", kaže Zečević.

On podseća da postoje dva ključna aspekta kada je reč o prijemu novih članica u EU: jedan je ispunjavanje formalnih uslova, a drugi se odnosi na geopolitički aspekt.

"Taj geopolitički aspekt može da bude i važniji od formalnih uslova. Nije isključeno i da Ukrajina uživa određeno veće razumevanje pri putu za članstvo upravo zbog situacije u kojoj se nalazi", napominje Zečević.

Dodaje da je iz izjave predsednika Srbije nejasno da li bi se u slučaju novog bloka zemalja o kojem je govorio radilo o uspostavljanju posebnih organizacionih veza među njima.

"Vidim da se čvršće integrišu u NATO i da slede američku politiku, ali ne znam da li će postojati neka posebna organizacija za njih unutar EU ili van nje. EU nema jako vojno krilo i njena odbrana praktično počiva na Americi i NATO-u. Zemlje istočne Evrope su još čvršće prigrlile NATO i smatraju da je jedino on efikasan i da može da im obezbedi odbranu u slučaju nekog ruskog napada na njih", kaže Zečević.

Da li bi se stvaranje bloka većeg od Francuske, a koji se približava Nemačkoj, kako ga je opisao srpski predsednik, moglo odraziti na druge zemlje članice i da li bi eventualno moglo da dođe do promene načina donošenja odluka unutar EU? Nemački kancelar Olaf Šolc letos je najavio da će se založiti da se spoljnopolitičke odluke unutar EU donose kvalifikovanom većinom, odnosno da se napusti donošenje odluka konsenzusom.

"Ne može da dođe do preglasavanja. Sva pitanja spoljne politike i odbrane su u polju međudržavne saradnje, potrebna je saglasnost svih. Da bi se to promenilo potrebna je promena osnivačkih ugovora EU, a opet za to je potrebna saglasnost svih", naglašava Zečević.

Naš sagovornik napominje da su neke države bile vrlo skeptične prema glasanju kvalifikovanom većinom i da je među njima bila i Poljska. Eventualno jačanje bloka sastavljenog od Poljske, baltičkih zemalja i Ukrajine odrazilo bi se možda na veće investicije i življu aktivnost, dodaje Zečević.

"Poljska je  već sada jedna od najvećih država članica EU i već ima veliku težinu unutar Unije, a posebno geostratešku težinu u kontekstu rata u Ukrajini. Ali, s obzirom da u EU kad je reč o spoljnoj politici i bezbednost vlada konsenzus, tu ne možete da imate neke velike revolucionarne promene jer svaka država može da blokira i zaustavi tu reformu", navodi Zečević.

Prijem Ukrajine u EU veoma upitan

Prijem Ukrajine u Evropsku uniju Dušanu Dostaniću iz Instituta za političke studije deluje malo verovatno i dodaje da je nejasno koliku bi korist od toga imala sama EU.

"Ne možete da uđete u EU ako vam nisu granice jasne, a u slučaju Ukrajine nejasno je da li računate Ukrajinu s Krimom ili da li bi u Uniju ušle i one teritorije na kojima je ruska vojska. Drugo, čak i kada ne bi bilo tih problema, EU ima određena pravila i standarde, a Ukrajina je i pre 2014, a bogami i posle, bila zemlja koja nije baš mogla da se pohvali zavidnim nivoom vladavine prava. Ako je to politička odluka, opet se možete zapitati kakva bi to bila odluka primati takvu državu sa tolikim problemima u vladavini prava, korupcijom, siromaštvom, koja je sada još i opterećena ratom", kaže Dostanić.

U čijem bi interesu bio ovakav blok u EU, Dostanić kaže da je o tome nezahvalno govoriti ne samo zato što se radi o krajnje hipotetičkoj situaciji već i zbog toga što postoje različita tumačenja unutar EU šta je dobro, a šta ne, za organizaciju.

"EU se u poslednjih desetak godina suočila sa tri ogromne krize: dužničkom u kojoj je centralnu ulogu imala Grčka, izlaskom Velike Britanije iz EU i migrantskom krizom 2015. koja i dalje nije rešena. A sada imate ovu stvar s Ukrajinom. Imate jaku opoziciju unutar evropskih država: postoje evropske skeptične, suverenističke snage koje su protiv daljih integracija, dalje centralizacije, pretvaranje EU iz saveza država u nešto što bi bila federalna država", kaže Dostanić.

Svi ti procesu u EU već postoje i pitanje je kome bi išlo u prilog stvaranje jednog takvog bloka.

"Ako taj blok treba da pacifikuje ili disciplinuje Nemačku i Francusku, da ih oslabi, pa gde ćete veće disciplinovanje Nemačke od terorističkog akta i razaranja Severnog toka? Neko vam digne u vazduh gasovod, a vi kažete: nismo sigurni ko je to uradio, možda neke proukrajinske grupe sa iznajmljenim čamcem", navodi Dostanić.

Ako je stvar u tome da se sada kaže da se stvara jedan blok koji će biti pod američkim uticajem, iz svega što vidimo ni ovo što sada imamo nije bez američkog uticaja koji nije baš slab, dodaje naš sagovornik.

Napominje da danas u ovakvom kontekstu sagledavanja snaga u EU ne važi ni ona podela američkog ministra odbrane Donalda Ramsfelda iz 2003. godine na "staru" i "novu" Evropu, gde je u prvu svrstao zemlje poput Francuske i Nemačke, koje su bile suzdržane prema američkoj invaziji na Irak, dok su u "novoj" bile istočnoevropske zemlje. Nova je, naravno, u tadašnjoj podeli imala pozitivnu konotaciju.

"U današnjim okolnostima ni Nemačka ni Francuska nisu tako suzdržane, štaviše aktivno učestvuju u isporuci oružja Ukrajini, na primer. A i istočno evropske države su te 2003. bile nešto malo drugačije nego sada. Mađarska, na primer, nije baš toliko raspoložena da učestvuje u ovoj stvari oko Ukrajine, čak ni oko Rusije, a u tom periodu se računala u tu tzv. novu Evropu", napominje Dostanić.

image