Srbija i Balkan

Miloš Biković u "Relativizaciji": U multipolarnom svetu Srbija može da traži bolju ponudu

Zbog našeg temperamenta podele na ovom tlu jako dobro uspevaju. Volim što smo temperamentni, zbog toga imamo dušu, ali zbog te duše i temperamenta gubimo glavu. Kada je u pitanju kultura, svi bi trebalo da se složimo da je ona naš nacionalni interes, navodi poznati srpski glumac

U 25. epizodi emisije "Relativizacija" Ljiljana Smajlović je sa glumcem Milošem Bikovićem razgovarala o tome zašto je srpska kinematografija teret, Titu i Kosovskom boju, ruskom i srpskom odnosu prema Zapadu, ali i zašto je "Kad su cvetale tikve" feministički hrišćanski roman. 

Na pitanje da li je veći izazov pozorišna scena ili filmska uloga, Biković je rekao da je "zdrav pogled na glumu to da svaku ulogu gledate kao da se nalazite na dnu brda".

Kada je u pitanju kultura, svi bi trebalo da se složimo da je ona naš nacionalni interes, navodi Biković.

"Mi smo društvo kome su podele došle glave. I to je lekcija koju nikako da naučimo. Toliko smo se zakrvili i drobimo se dok nas ne ostane za po jednu šljivu. Kultura bi trebalo da bude nešto za šta bi svi trebalo da se složimo da je to od našeg nacionalnog interesa", rekao je sagovornik Ljiljane Smajlović.

Kako dodaje, podele na našem tlu, nažalost, dobro uspevaju.

"Mi smo daleko od realnosti u kojoj je čovek politički angažovan za jednu ili drugu struju, a ova druga struja ga uvažava i ceni i poštuje njegov umetnički integritet. Ne kažem da smo mi gori od drugih, samo kažem da smo temperamentni. Zbog našeg temperamenta podele na ovom tlu jako dobro uspevaju. Ja volim što smo mi temperamentni, zbog toga imamo dušu. Ali zbog te duše i tog temperamenta gubimo glavu", ističe Biković.

Alternativa slušanju, dijalogu i poštovanju je, upozorava, jako krvava, "crvena i crna".

Govoreći o izazovima za srpsku kinematografiju, Biković objašnjava da srpski filmovi nemaju dovoljno veliko tržište.

"Mi smo mala zemlja, za nas je kinematografija teret. Publika voli domaći film, ali ne možemo da zaradimo novac zato što nemamo dovoljno tržište. Da je ostala Jugoslavija i da svi govorimo ovim jezikom koji je dobio deset različitih imena, da smo jedno veliko tržište i da smo u tom smislu mudriji geostrateški, možda bismo mogli da imamo kinematografiju koja bi mogla da vrati novac. Ovako jednom u pet, jednom u deset godina snimimo film koji vrati novac", dodao je on. 

Politički kontekst je samo promenljiva okolnost

Govoreći o filmu na kom je sarađivao sa Slobodanom Šijanom, a u kom glumi Boška Tokina, Biković ističe da, rečima njegovog junaka, "nije važna istina, već je važna lepota".

"Naša istorija je toliko turbulentna da nemamo vremena za te male ljude koji su imali velike snove", navodi on.

Politički kontekst je, kako dodaje, kada je u pitanju tumačenje lika, samo jedan od mnogih. 

"Kada čitamo delo koje je, tada kada je stvarano, postojalo u određenom kontekstu, mi taj kontekst možemo manje ili više da razumemo, ali mi razumemo ono što je večno. Politički kontekst je samo okolnost, a te okolnosti se menjaju i prolazne su. Ono što vredi u umetničkom delu, ali i u životu, je ono što je večno". 

Povodom predstojeće uloge Tita u seriji "Senke nad Balkanom", Biković navodi da "zadatku treba pristupiti oprezno".

"Tita su igrali mnogi, glumci koji su više fizički ličili, ali ono što je olakšavajuća okolnost jeste to što ćemo pratiti Tita iz jednog perioda kada se o njemu nije znalo".

Srbi na filmu će uvek biti loši momci?

Odgovarajući na pitanje da li će Srbi u holivudskim filovima uvek biti loši momci, Biković insistira na tome da ne treba pasivno čekati da se takav narativ promeni.

"Da ne govorimo o holivudskom filmovima nego o zapadnoj anglosaksonskoj kulturi u mnogo širem aspektu, pa i ona postoji u nekoj realnosti. Kad se realnost menja, onda se menja i kultura, čija je ona nekada i prorok i vesnik i reporter. Ono što mi možemo jeste da ne čekamo pasivno da se taj narativ promeni, nego da gledamo šta mi u našem realnom životu možemo da menjamo i koje su to lepote i radosti na koje možemo da se fokusiramo", ocenio je glumac.

Za manje države poput Srbije u multupolarnom svetu postoje veće mogućnosti.

"U multipolarnom svetu vi imate opcije, a onda se te opcije među sobom takmiče. Postoji neki prostor i za nas, za manje države, da u tom multipolarnom svetu tražimo bolju ponudu. Kada imate samo jednu silu onda ta sila nema konkurenciju i nema čega da se boji i ne interesuje je vaša reakcija", ističe Biković.

Potrebno je ekranizovati srpsku istoriju, a najvažniji srpski mit o Kosovskom boju, kako objašnjava, po mogućstvu bi radio u saradnji sa Turcima u koprodukciji.

"Turci su bili brojniji ali Srbi su bili tehnološki napredniji. Kako je ubijen Murat. Da ga je Miloš ubio na kvarno, to kažu turski istorijski izvori tek kasnije, a trebalo je podržati mit o nepovredivosti sultana na bojnom polju", navodi on objašnjavajući da bi voleo da koristi izvore koji su vremenski najbliži događaju. 

Rusi se, kako navodi, u određenim segmentima dive američkim dostignućima, a oseća se i njihova čežnja za Evropom.

"Ja osećam čežnju kod Rusa za Evropom. Kao neki brat iz sela koji bi hteo da bude prihvaćen u gradu, a ovaj blazirani rođak iz grada mu kaže 'donesi ti meni drva, jaja i mleko i nemoj mnogo da se pojavljuješ pred gostima'. Onda je taj brat iz sela pokušavao da se dodvori, pa se onda u jednom trenutku naljutio i rekao 'slušaj bre, nećeš ti meni da soliš pamet, moje koke će da nose jaja za mene, a ti se sam snađi'. 

Biti realan, navodi, znači posmatrati obe strane u sukobu sa podjednakom dozom strogosti i kritičnosti. Ipak, kada vi u sukobu kritikujete svoju zemlju, postajete instrument u rukama druge strane.

Odgovarajući na pitanje gde on vidi i oseća "slovenski duh", Biković ističe da ruski narod "prepoznaje kao nešto svoje"

"Ja kad čujem rusku pesmu kao da čujem nešto rođeno, kad čujem melodiju ruskog jezika, ona mi se sviđa. Kada vidim njihova lica, to prepoznajem kao nešto svoje, ali to sam ja, ne mogu da govorim u ime celog srpskog naroda, ali su mi mnogi ljudi koje poznajem rekli nešto slično. 

Roman Dragoslava Mihajlovića "Kad su cvetale tikve", zapravo je hrišćanski i feministički, a obrađuje pitanje nedostatka poštovanja ženskog principa, rekao je Biković povodom istoimene predstave u "Beogradskom dramskom pozorištu" u kojoj tumači lik Ljube Vrapčeta.

"Kada se udubite u značenje romana 'Kad su cvetale tikve', on je hrišćanski i feministički, što bi moglo da bude paradoksalno zato što danas hrišćanstvo i feminizam doživljavamo kao neke suprotstavljene vrednosti iako mislim da to nisu suprotstavljeni sistemi vrednosti. U ono vreme ne bi moglo da se kaže: ovo je hrišćanski feministički komad, ali to je Dragoslav Mihajlović lepo utkao u to", navodi on.

Govoreći o tome šta oseća prema ruskim umetnicima poput Ane Netrepko i Valerija Georgijeva, velikih umetnika koji su izgubili važne angažmane na Zapadu, Biković ističe da na gubitku nije umetnik, već tamošnja publika.

"Kultura bi trebalo da stvara veze, ona je jedan od retkih mostova koje može da premosti ambis nerazumevanja i mržnje", zaključuje glumac Miloš Biković. 

image