Magazin

Evolucija roditeljstva: Od zabrane zagrljaja do nežnog pristupa

Roditeljima nekada izgleda kao da se na svakih nekoliko godina pojavljuje novi trendovi u vaspitanju dece, zajedno sa novim frazama i novim načinima koji objašnjavaju gde smo pogrešili. Svaka roditeljska filozofija se predstavlja kao definitivan način za podizanje srećne, dobro prilagođene, vredne dece. Efekat može biti zbunjujući - Da li da sada pristupim kao nežan roditelj pun razumevanja ili je vreme da preuzmem malo drastičnije mere?
Evolucija roditeljstva: Od zabrane zagrljaja do nežnog pristupa© freepik/senivpetro

Neki psiholozi smatraju da je roditeljstvo koje se propagiralo početkom milenijuma neprilagođeno novim roditeljima koji su vaspitavani strožijim metodama. Nekada zaista deluje, kao da su u strahu da ne ponove kaznene metode svojih roditelja, otišli u potpunu krajnost.

Pristupi roditeljstvu pretrpeli su značajnu transformaciju tokom godina. U ne tako davnoj prošlosti, određene roditeljske prakse su obeshrabrivale ili čak zabranjivale fizičku naklonost poput zagrljaja.

Odrastanje i odgajanje dece, nekada je bio deo mentaliteta "selo gaji dete", a koje se ogledalo u tome da su svi na neki način bili uključeni u stvaranje korisnog člana zajednice, učeći ga onim elementima koji su važni za opstanak jedinstva i mira. Takođe, roditelji su uvek dobijali savete jedni od drugih, a posebno od starijih članova familije.

Moralne majke, telesno kažnjavanje i bizarni načini lečenja dece

Međutim, već tridesetih i četrdesetih godina 19. veka dolazi do pojave takozvane "ženske" literature u američkim magazinima u kojima se propagira idaja "moralne majke, čiste i pobožne žene koja deluje iz svoje sfere uticaja, a to je domaća sfera, kuća i porodica", navodi portal "Voks". Ovo je dovelo do pomeranje pažnje ka majkama i istovremeno udaljavanju dece od očeva, koji su ranije bili moralne vođe porodice, a posebno u disciplinovanju.

Sredina 19. veka takođe je donela novu ideju o deci kao nezaštićenim i nevinim stvorenjima kojoj će biti bolje uz nežni i meki uticaj koji samo majke mogu da pruže. Ideja o majci koja ostaje u kući, brine o deci, uvek je bila deo naše tradicije. U isto vreme kada je u Americi propagirano da je odgoj dece deo višeg božjeg plana, time usmeravajući čitavo društvo na posmatranje majke i porodice kao deo "opšteg dobra", i u Srbiji se propagirala ista ideja. Porodica i način vaspitanja kao da je otvorila vrata pred svačijim komentarima i kao da je baš tada svako imao potpuno pravo da se u vaspitanje dece i roditeljstvo meša. 

U Srbiji se deca vekovima vaspitavaju u tradicionalnoj porodici u kojoj je nepromenljiva uloga oca i majke. Da bi se postiglo željeno ponašanje deteta i da bi ono usvojilo važeće moralne norme, koriste se nagrada i kažnjavanje. Kažnjavanje je česta vaspitna tehnika u našem narodu, da se podrazumeva i podvodi pod vaspitanje. U srpskoj patrijarhalnoj kulturi opšteprihvaćeno je mišljenje da bez kažnjavanja od deteta nikada neće biti dobar čovek, što nam potvrđuju mnogobrojne narodne poslovice.

Za to vreme, u svetu su vladali neobični saveti za roditelje 19. veka, koji nisu bili nimalo naivni sa stanovišta današnje medicine, ali i logike: propagirala se zabrana čitanja beletristike, jer se smatralo da je previše stimulativna za dečiji nerazvijeni mozak. Umesto čitanja, deci je savetovano da prave pite od blata, odnosno zemlje. Takođe se predlagalo da deci ne treba kupovati igračke, već da moraju sami sebi da ih naprave kako bi pametno ispunili slobodno vreme. Roditeljima je savetovano da telesno kažnjavaju svoju decu, a hranjenje dece je podrazumevalo izbegavanje voća poput kajsija, breskvi, šljiva i trešanja. 

Od grubosti do "intenzivnog" roditeljstva 

Krajem 19. i početkom 20. veka saveti za odgajanje dece postali su profesionalizovaniji, u smislu da se pojavilo mnoštvo pedijatara, školovanih lekara samo za rad sa decom, ali je većina bila muškog pola. Do dvadesetih godina 20. veka, američke porodice su dobile ogroman broj saveta o roditeljstvu, a sve se svodilo na to da majke ne znaju šta rade i da moraju da slušaju one koji znaju. Ovi saveti prelivali su se na ceo zapadni svet.

Džon B. Votson, osnivač bihejviorizma, je smatrao da su ljudi ni manje ni više  nego skup odgovora na uslovljavanje a njegova knjiga "Psihološka briga o novorođenčadi i detetu", postala je najuticajnija knjiga o roditeljstvu svog vremena. Votson je želeo da zameni navodno "nežne emocije" koje je do tada pružala majka, pa je savetovao roditelje da ne grle i ne ljube svoju decu.

Međutim tek 1946. godine, objavljivanjem bestselera Bendžamina Spoka "Briga o bebama i deci", desiće se prava revolucija u posmatranju roditeljstva. Knjiga je prodata u 50 miliona primeraka i trenutno doživljava 10. izdanje. Doktor Spok je želeo da vrati poverenje majkama, a njegova najcitiranija izjava je bila "Verujte sebi. Znate više nego što mislite da znate."

Majke u unakrsnoj vatri saveta

Pred kraj dvadesetog veka, osamdesetih godina, osnovan je pokret koji se često naziva intenzivno roditeljstvo, zasnovan na ideji da, biti zaista dobar roditelj, moraš biti izuzetno uključen. Od roditelja, posebno od majki, traženo je da ulože mnogo vremena i energije u podizanje dece, čak i više nego pedesetih godina.  

Roditeljstvo vezano za privrženost, naglašava deljenje kreveta, nošenje bebe i dojenje na zahtev kao načine za uspostavljanje bezbedne privrženosti između roditelja (skoro uvek majke) i deteta, za koje pristalice kažu da će pomoći detetu da odraste u samopouzdanu i emocionalno zdravu odraslu osobu. Filozofija je izazvala negativnu reakciju, a kritičari tvrde da je njen naglasak na stalnoj fizičkoj dostupnosti majke koji doji, stvara emocionalno opterećenje, izaziva osećaj krivice ukoliko dojenje ili prisustvo nije onakvo kakvo se preporučuje. A majka često ne može da uskladi posao i svoj odnos sa drugim odraslim osobama u svom životu.

Pozitivno roditeljstvo i nove tendencije

Najnoviji trend je takozvano "pozitivno" roditeljstvo, koje se ponekad naziva - nežno, svesno ili roditeljstvo uz poštovanje dečije ličnosti. Populariziran od strane stručnjaka kao što su Dženet Lensberi i Beki Kenedi, ovaj pristup zagovara pokušaj otkrivanja osećanja koja stoje iza dečijeg ponašanja i da im se pomogne da regulišu ta osećanja. Slično filozofiji roditeljstva iz prošlosti, nežno roditeljstvo zahteva skup resursa koji jednostavno nisu dostupni u svakom domu. 

Mnogi stručnjaci smatraju da ono što je trenudno trend u zapadnom svetu mešavina nekoliko uticaja iz prošlosti i novih koji su se pojavili. Kao i da postoji mnogo neprekidnih i kontradiktornih saveta.

Saveti za roditelje evoluiraju kroz reakciju na tuđe ideje i mišljenja. Spok je reagovao na grubost Votsona; pozitivno roditeljstvo je u izvesnoj meri, reagovanje na bebibumere i njihovo zagovaranje helikopter roditeljstva za koje neki milenijalci tvrde da je rezultiralo generacijom zabrinutih ljudi koji udovoljavaju ljudima. Roditeljstvo TikTok generacije obiluje referencama poput - prekinuti ciklus traume podizanjem svoje dece drugačije nego što ste odgajani.

Sada stručnjaci smatraju da je kažnjavanje uvredljivo i dovodi do pogoršanja ponašanja dece tokom vremena. Ipak, problemi iz prošlosti su previše očigledni u mnogim savetima za roditelje danas. Današnja kultura roditeljskih saveta se ne razlikuje mnogo od saveta iz 19. veka - tada, kao i sada, filozofija odgajanja dece se zasnivala na ideji da " možemo da rešimo probleme koji muče decu i porodice kroz obrazovanje majki", smatraju stručnjaci: ako samo kažemo ženama šta treba da rade, one će odgajati zdravu, dobro prilagođenu decu i nije potrebna spoljna podrška. I u 21. veku i dalje je fokus na majci, iako mnogi očevi žele i aktivno se bave svojom decom. I dalje se proteže misao da je samo majka odgovorna na formiranje zdrave jedinke. 

Kako dalje

Ovo sve ne znači da su saveti o roditeljstvu danas potpuno toksični ili beskorisni. Zaista, osnovne principe nežnog roditeljstva praktikuju mnoge porodice generacijama. Kada ljudi kažu nisu imali mnogo novca dok su odrastali, ali da su imali samo puno ljubavi, to je zapravo nežno roditeljstvo.

Uzimajući ono što funkcioniše iz prošlosti i sadašnjosti o vaspitanju dece, znači razumeti da, iako deca imaju neke zajedničke potrebe, svaka porodična situacija je jedinstvena. Deca bi trebalo da se osećaju voljeno, cenjeno i poštovano, da imaju jasna uputstva i granice. A roditelj bi trebalo da se prilagodite zahtevima svakog deteta u porodici. 

Nežno roditeljstvo stavlja snažan naglasak na negovanje dečje emocionalne inteligencije, prepoznavanje i potvrđivanje njihovih osećanja, učenje da identifikuju i izražavaju emocije i obezbeđivanje alata za emocionalnu regulaciju. Osposobljavanjem dece ovim veštinama, ona razvijaju bolje razumevanje svojih emocija i emocija drugih, što vodi zdravijim odnosima i poboljšanoj samosvesti.

Na širem društvenom nivou, snalaženje u haosu i stigmi roditeljskih saveta je takođe u prepoznavanju da vaspitanje dece ne bi trebalo da bude individualni zadatak koji mame jedino rade i na tom uspevaju ili ne uspevaju, već nešto što oba roditelja rade u dogovoru. Jer dovoljno je uloga roditelja i teška i zbunjujuća, da bismo dodatno stvarali pritisak na ljude oko nas koji ne rade ovaj "posao" onako kako mi mislimo da bi trebalo. Današnji svet je drugačiji od prošlog, a svakako nikako neće biti isti kao budući, ali jedno je isto - odgajanja budućih generacija će uvek biti važan zadatak.

Evolucija roditeljstva od zabrane zagrljaja do prihvatanja principa nežnog roditeljstva predstavlja duboku promenu u našem razumevanju razvoja deteta i važnosti emocionalnog blagostanja. Dajući prednost ljubavi, empatiji i komunikaciji sa poštovanjem, roditelji mogu odgajati decu koja su emocionalno sigurna, saosećajna i samouverena.

image