![Postistina i naše vreme](https://cdns.russiatoday.com/srbmedia/images/2023.06/thumbnail/64786fb3c4fec6eeac04d943.jpg)
Srpski filozofski simpozijum: Globalizacija i međunarodni odnosi
![Srpski filozofski simpozijum: Globalizacija i međunarodni odnosi](https://cdns.russiatoday.com/srbmedia/images/2023.07/thumbnail/64b6a6e92d0463eab8072e3b.jpg)
Srpski filozofski simpozijum SoFoS održan je šesti put u Trebinju sa pratećim programom u Herceg Novom (od 29. juna do 2. jula 2023. godine) u organizaciji Srpskog filozofskog društva (Beograd), Filozofskog društva Logos (Istočno Sarajevo), Društva filozofa Crne Gore (Nikšić) i Instituta za političke studije (Beograd).
Prvi skup 2018. sa temom "Filosofija i sloboda" organizovan je u znak pijeteta prema nekadašnjem profesoru Filozofskog fakulteta Simu Elakoviću koji je rodom iz trebinjskog kraja. Narednih godina teme su se nadovezivale jedna na drugu u logičkom sledu: "Pojam granice" (2019), "Nacija i problem identiteta" (2020), "Patriotizam u doba pandemije" (2021) i "pojam zla i njegove manifestacije" (2022). Svaka od ovih tema dokumentovana je u vidu zbornika tekstova.
Ovogodišnja tema "Globalizacija i međunarodni odnosi" posebno je aktuelna u sadašnjem istorijskom trenutku i ceo skup predstavlja redak primer naučne konferencije koja u jeku događaja, kada se istorija prelama, razmatra same te događaje.
Interesi jednog centra moći
Kako u apstraktu uvodnog predavanja ove konferencije ističe profesor Dragan Simeunović, globalizacija pretpostavlja da su međunarodni odnosi danas određeni hegemonijalnim interesima jednog centra moći koji usmerava političke, privredne i finansijske tokove. To podrazumeva nametanje evroatlantskog modela demokratije čitavom svetu, negiranje nacionalnog identiteta i suvereniteta, kao i značajno smanjivanje uloge UN i drugih međunarodnih organizacija koje nisu pod uticajem globalista, a velike sile kao što su Rusija i Kina potrebno je u tom pogledu ili globalizovati ili izolovati.
Proces globalizacije, zasnovan na atlantističkom modelu, u doglednom periodu trebalo bi da dovede do nestajanja identitetskih razlika među narodima, a time i samih naroda.
Svet bi tako postao depopulizovana skupina globalizovanih pojedinaca, a engleski jezik bio bi svetski maternji jezik. U Evropskoj uniji, na primer, engleski jezik je službeni, a nikome nije maternji. Krajnji cilj tih procesa predstavlja, dakle, nastanak jedne globalizovane civilizacije u kojoj bi svuda sve bilo isto i gde bi svi govorili istim jezikom. Britanska imperija, ukoliko se to ostvari, zaista bi posredstvom jezika ovladala celim svetom.
![](https://cdns.russiatoday.com/srbmedia/images/2023.07/original/64b6a74d2b11da6cfc058cfe.jpg)
"Obrnuti Vavilon"
Ovaj proces ranije smo nazvali "obrnuti Vavilon", oslanjajući se na Šelingovo razmatranje starozavetnog mita o postojanju prvobitnog homogenog čovečanstva, nepodeljenog u narode i koji je govorio jednim jezikom (Lukić, Obrnuti Vavilon, Prosveta, 2018). Naime, kao što je u pradoba postojalo sredstvo deobe u vidu pometnje jezika, tako i "obrnuti Vavilon" kao globalni proces predstavlja ponovno uspostavljanje jednojezičnosti (homoglosia).
Globalizacija je nastala u sferi ekonomije, međutim, u poslednje vreme obuhvatila je sve sfere čovekovog delovanja. Najveća opasnost od gubitka nacionalnog i kulturnog identiteta, preti po brojnosti malim narodima koji teško mogu tome da se odupru, ali ugroženi su i svi drugi.
S obzirom na sve to, nije neobično istupanje kineskog predsednika Si Đinpinga na otvaranju Samita lidera država članica ŠOS (Šangajska organizacija za saradnju) koji je nedavno održan u Nju Delhiju. Naime, on je istakao da je potrebno boriti se protiv svih oblika "obojenih revolucija" i zalagati se za "multilateralizam i unaprediti globalno upravljanje, braniti zajedničke vrednosti čitavog čovečanstva, štititi međunarodni sistem u čijem su centru UN, kao i svetski poredak zasnovan na međunarodnom pravu, odupreti se hegemonizmu i politici moći".
Tragovi u duši
Takvim svojim stavom, a posebno isticanjem borbe protiv obojenih revolucija, Si Đinping je upro prstom u Sjedinjene Američke Države kao nosioca globalizacije, ukazao na dalji razvoj događaja na međunarodnom planu, ali i posredno označio uzrok krize i vojnog sukoba u Ukrajini. Naime, ruska specijalna vojna operacija može da se označi i kao suprotstavljanje hegemoniji Sjedinjenih Američkih Država i očiglednom kršenju međunarodnog prava i principa međunarodnog poretka zasnovanog na Povelji UN, ali isto tako i obojenim revolucijama u Ukrajini i istorijskom revizionizmu, posebno u odnosu na Drugi svetski rat.
![](https://cdns.russiatoday.com/srbmedia/images/2023.07/original/64b6a8311484c843b902f65b.jpg)
U TV emisiji pod nazivom "Direktno sa Putinom", 17. aprila 2014. godine, ruski predsednik rekao je u tom pogledu da nacionalizam na zapadu Ukrajine prerasta i u neonacizam, što je uzrokovano time da su te oblasti nekada pripadale Čehoslovačkoj, Mađarskoj, Austriji, Austrougarskoj i Poljskoj. Narod koji je tu živeo nikada nije imao ravnopravan status.
Ta neravnopravnost u državama koje su danas u Evropskoj uniji, skoro da je zaboravljena, ali negde duboko u duši, ostalo je zakopano kao kolektivno nesvesno i rezultiralo je, prema Putinovom mišljenju, nacionalizmom do neonacizma.
Dobar komšija, najbliži rođak
Sa druge strane, ostatak današnje Ukrajine duboko je ukorenjen u ruskoj državi. U datim uslovima, uloga Rusije je, prema Putinovim rečima, uloga "dobrog komšije, najbližeg rođaka", međutim, na Zapadu postoji izvesna zabrinutost zbog Rusije, zbog rasta njene moći i zato "više vole da nas razdvajaju, rastavljaju". Međutim, iako se oni u velikoj meri time rukovode, Putin je tada poručio da ipak treba da čuju glas Rusije, jer imajući u vidu savremene tendencije, cela Evropa, od Lisabona do Vladivostoka, treba da se ujedini da bi bila konkurentna i održiva u budućem svetu.
Na Zapadu, međutim, nisu hteli ili mogli da čuju taj glas Rusije i tako je došlo do krize i neizvesnosti, što se sa jedne strane manifestuje na vojnom planu na teritoriji Ukrajine, a sa druge na planu međunarodne politike u kontekstu budućeg uređenja sveta.
Kraj neoliberalne globalizacije takoreći je proglasila i Evropska komisija u svom godišnjem izveštaju o strateškom predviđanju, u kojem se između ostalog kaže: "Ključni zaključak je da je stari model globalizacije, izgrađen na slobodnoj trgovini i globalnim lancima snabdevanja, prevaziđen. Umesto toga, ulazimo u novu eru geoekonomije".