Zakoni džungle

Znaju Amerikanci vrlo dobro da primenjuju dvostruke standarde. Oni ne samo da se ne trude da to sakriju već, naprotiv, to ističu i trljaju svima na nos

Prisustvujemo jednom već uveliko otrcanom scenariju. Najpre se, ili kolektivno, ili posredstvom najmoćnijih država članica poput Nemačke i Fracuske, EU uz fanfare (samo)proglasi posrednikom u nekoj krizi. Zatim slede višegodišnji mučni pregovori koji nigde ne vode i koje Amerikanci u pozadini elegantno podrivaju. A na kraju neka Viktorija Nuland ili neki Eskobar kažu – ”Je**š EU” – i, kao što je to američka konjica radila u stotinama holivudskih B-filmova, uzimaju stvar u svoje ruke i ”rešavaju stvar”, uz opštu zahvalnost i aplauze, uključujući i EU.

Tako je bilo tokom 1990-ih na prostoru bivše Jugoslavije, tako je bilo u Ukrajini od kraja 2013. A očigledno se ista igra igra na Kosovu i Metohiji ovih dana.

Samonametnuti posrednik

SAD su se već i javno nametnule kao faktički posrednik u briselskom pregovaračkom procesu koji je samo formalno pod okriljem EU. Eskobar je taj koji očigledno vodi glavnu reč, i on je taj koji daje odgovore na ključna pitanja, i glumi i dobrog i lošeg policajca:

- Ne, ne mogu srpske snage nazad na KiM, je**š Rezoluciju 1244 i Kumanovski sporazum;

- ”Glas srpske zajednice mora da se čuje” – što naravno ne znači da barikade treba da ostanu;

- ZSO mora da se formira (mada kad će, ne zna se), ali isključivo ”u okviru ustavne strukture 'Kosova' i u skladu sa zakonima 'Kosova'”, što nigde ne piše u Briselskom sporazumu – ali je**š Briselski sporazum (a i EU);

- ZSO ne može da bude kopija Republike Srpske, pošto Vašington već ima dovoljno problema sa originalom, kojeg nikako da ukine, suprotno sporazumu kojem je sam posredovao – ali je**š Dejton, ”treba gledati u budućnost”;

- Razgovori o ZSO će početi pre aprila (nadajmo se da su Lajčak i kompanija iz EU to zapisali u kalendar).

Ovo je, otprilike, glavno što ”Gejb”, kako ga zove premijerka Srbije, ovih dana govori u ime EU. A u ime Srbije kaže da bi ona ”morala da uvede sankcije Rusiji”, da ”zaboravi” da je Kosovo Srbija i da priznanje terorističke narko-države od strane Srbije ”mora da se desi”.

I, naravno, da ne zaboravimo možda ono najvažnije što nam je ”Gejb” ponovio, čisto da ne zaboravimo:

- ”Kosovo ima jake bezbednosne garancije SAD”.

Da ponovimo: nelegalno otcepljenje srpske autonomne pokrajine uživa ”jake bezbednosne garancije SAD”. Vašingtonski rečeno – uveo sam ti lopove u kuću, i oni imaju jake bezbednosne garancije da će moći da ti iznesu ne samo kućni inventar i ikone, već i čitave prostorije, sve sa ukućanima.

Ali zato je teritorijalni integritet neonacističke Ukrajine neprikosnoven.

Viktorija "J***š EU" Nuland

Izazov postmoderne

Znaju Amerikanci vrlo dobro da primenjuju dvostruke standarde. Oni ne samo da se ne trude da to sakriju već, naprotiv, to ističu i trljaju svima na nos. Uostalom, metod je u ime kolektivnog Zapada obznanio Blerov nekadašnji savetnik Robert Kuper još 2002, u autorskom članku za londonski "Gardijan" pod naslovom ”Novi liberalni imperijalizam”:

“Izazov postmodernog sveta leži u privikavanju na ideju dvostrukih standarda. Među sobom, mi delujemo na osnovu zakona i otvorene kooperativne bezbednosti. Ali kada imamo posla sa staromodnim tipovima država izvan postmodernog evropskog kontinenta, moramo da ponovo posegnemo za grubljim metodama ranijeg doba – sila, preventivni napadi, obmane, šta god je neophodno da bi se nosili sa onima koji još uvek žive u svetu devetnaestog veka, u kojem je svaka država za sebe. Među sobom mi se držimo zakona, ali kada delujemo u džungli, onda moramo i da koristimo zakone džungle.”

Psihologija je tu jasna: ako nateraš druge da ti priznaju pravo primenjivanja dvostrukih standarda, pa ih još navedeš i na kooperativnost u njihovoj primeni – onda si ih slomio, naterao da prihvate niži, vazalni, feudalni ili ropski status. I onda njima možeš da skoro nesmetano vladaš.

Uz to, ne mogu se dvostruki standardi sprovoditi samo na rečima. Volovi moraju povremeno da osete i Jupiterov bič, u vidu neke ”humanitarne” intervencijice, atentata, ubistva dronom, ili bar sankcija.

S druge strane, kao ”our son of a bitch” (Ruzveltovo čuveno tepanje američkim saveznicima prljavih ruku ali ”čistih”, to jest, proameričkih namera), neko kao Kurti može nekažnjeno da radi stvari zbog kojih su srpski političari i oficiri završavali na zapadnim ”kengurskim” sudovima ili pod sankcijama, ili pod zemljom. A kad baš mora da se ”kazni”, onda mu se servira nešto poput preporuke za dodelu slobodnog viznog režima sa EU. I tako to ide dok mu ne istekne rok.

Američki plan za Srbe se suštinski svodi na nametanje SAD (čitaj NATO) kao jedinog pravog garanta bezbednosti ne samo na KiM – koje će, radi dodatne ”bezbednosti”, da bude ”pozvano” u NATO nedugo po sklapanju novog ”spasonosnog” sporazuma – nego i okruženju (čitaj BiH, odnosno Republika Srpska). Zato za ”Gejba” povratak srpskih snaga u sopstvenu pokrajinu – je**š međunarodno pravo – ne dolazi u obzir. Zato je potrebno da SAD budu glavni nosilac ”konačnog rešenja”, da bi se znalo ko kosi a ko vodu nosi, ko se pita za sve, uključujući i živote Srba na KiM.

Potom sledi i proterivanje Rusije sa naših prostora – što će biti lakše ako se bude pokazalo da se ona ni za šta ne pita. Odnosno, po ”Gejbovim” rečima, uslediće borba ”protiv ovog zlog uticaja gde god i kad god ga vidimo".

A, na holivudskom kraju, kako nam već neko vreme predočava Hil – sledi i konačno zatvaranje puta za Istok ”na duže vreme”, i ropstvo u vavilonskoj distopiji u bojama zelene duge, u kojoj svi priznaju ”Kosovo”, žele da ukinu Republiku Srpsku i alergični su na pravoslavlje.

Zato se predstojećih dana, nedelja i meseci, valja čuvati ”Gejba”, pogotovo kad donosi ”darove”.