Kako se završio "Američki vek": Od 9. septembra 2001. do 7. oktobra 2023.

Napad 11. septembra 2001. bio je dugo planirani povod za "beskrajni rat", koga su SAD pokrenule praktično istog dana – zloglasnog 11. septembra 2001. Rat se uskoro proširio na operacije protiv najmanje sedam velikih islamskih država, o čemu piše brazilski analitičar Pepe Eskobar
Kako se završio "Američki vek": Od 9. septembra 2001. do 7. oktobra 2023.Getty © Ian Waldie / Staff

U takozvanom ratu protiv terorizma, koga su posle napada na Kule bliznakinje 11. septembra 2001. pokrenule SAD, ubijeno je najmanje pola miliona ljudi, većinom muslimana, što su SAD pokušale da opravdaju "humanitarnim razlozima".

Ovaj "humanitarni intervencionizam" je kasnije preimenovan u "međunarodni poredak zasnovan na pravilima".

Napad 11. septembra 2001. bio je dugo planirani povod za "beskrajni rat", koga su SAD pokrenule praktično istog dana – zloglasnog 11. septembra 2001. Pentagon ga je u početku nazivao "Dugi rat". Administracija Baraka Obame je ovaj rat prozvala "Overseas Contingency Operations" (OCO), odnosno Operacijama za vanredne situacije u inostranstvu.

Rat se uskoro proširio na operacije protiv najmanje sedam velikih islamskih država, o čemu piše brazilski analitičar Pepe Eskobar za sajt "Krejdl":

"Otkriće američkog generala Veslija Klarka o zaveri američkog režima na čijem čelu je stajao potpredsednik SAD Dik Čejni, da tokom narednih pet godina uništi islamske države poput Iraka, Sirije, Libije ili Irana očigledno dokazuje da je ova zavera postojala i da je dugo planirana."

Osim toga, dodaje Eskobar, sve napadnute muslimanske države imale su nešto zajedničko: bile su "nepokolebljivi neprijatelji Izraela i odlučne pristalice prava Palestinaca (na svoju državu)." 

Državni udar od 11. septembra

Faktički, u SAD su 11. septembra 2001. takozvani neokonzervativci izveli državni udar, čiji je cilj bio da nametnu dugo planiranu agendu "Projekta za novi američki vek" (PNAC).

Ovom projektu bio je neophodan "novi Perl Harbor", kako bi u domaćoj javnosti opravdao niz operacija "promene režima" i ratova u velikom delu Zapadne Azije, posebno Bliskog istoka, koji je trebalo da preoblikuje globalnu geopolitiku u korist Izraela.

Sličnu, ili sasvim identičnu verziju ovih događaja, iznosi francuski publicista Tijeri Mejsan u uzbudljivoj knjizi "11. septembar: Velika laž".

Prema Mejsanu, zaverenička grupa iz samog vrha američke vlasti, poznata i pod imenom "Vlada kontinuiteta", koja je uključivala potpredsednika Dika Čejnija, sekretara za odbranu Donalda Ramsfelda i direktora CIA Džejmsa Vulsija, organizovala je dugo priželjkivani "novi Perl Harbur", posle čega Buš faktički više nije bio predsednik SAD.

Ova grupa je već ranije pripremila planove za invazije na Avganistan i Irak, organizovala preuzimanje kontrole nad rezervama nafte na Bliskom istoku i koristila džihadiste u Siriji, Ukrajini i na Krimu kako bi "odvratila Rusiju od toga da igra bilo kakvu globalnu ulogu".

Paralelno sa tim, ova grupa iz samog vrha vlasti SAD preuzela je potpunu kontrolu nad NATO-om, Evropskom unijom i UN. 

Pravi cilj je Iran

Zapravo, kako nastavlja Eskobar, 7. oktobar 2023, kada je Hamas izveo operaciju "Potop Al Aksa", predstavlja direktnu posledicu događaja od 11. septembra 2001. u SAD. Sami izraelski lideri i štampa govorili su o Hamasovom napadu kao "izraelskom 11. septembru".

Da su ovi ratovi ranije planirani, pokazuju i izjave američke državne sekretarke Kondolize Rajs, koja je još 2006. godine uvela u široku upotrebu termin "Novi Bliski Istok".

Bela kuća je tada dala odrešene ruke Izraelu da interveniše u Libanu, što podseća na najnovije događaje, a ova akcija trebalo je da predstavlja uvod u operacije promene režima u Siriji i Iraku. "Mi prisustvujemo porođajnim bolovima koji će poroditi 'Novi Bliski istok'", izjavila je Kondoliza Rajs.

Međutim, strategiji američkog konstruktivnog haosa ni tada, kao ni danas, stvarni cilj nije bio Liban – nego Iran. "Ono što vidimo je početak politike promene režima", napisala je 2006. njujorška analitičarka Frida Berigan, "na čijem su se udaru najpre našle Iran i Sirija. Američka administracija pokušava da omogući više vremena Izraelu da porazi Hezbolah.

Berganova je tada smatrala da SAD za to ne moraju da koriste sopstvene oružane snage: "Možemo da delujemo preko Izraela i njegove armije, koju Bušova administracija vidi kao produženu ruku svojih snaga."

Međutim, libanski Hezbolah je pobedio Izrael 2000. godine, a zatim je to ponovio 2006, i time za neko vreme odgodio planove stratega iz Vašingtona. 

Najvažnije strateške zamisli vođstva Izraela

Šta je podrazumevao plan "Novog Bliskog istoka", koji je 2006. predstavila državna sekretarka Kondoliza Rajs?

Kako primećuje američki analitičar Endrju Koribko, u nedostatku zvaničnih dokumenata o tome možemo zaključivati samo posredno: "Iako ne postoje zvanični dokumenti o tome kako bi izgledala nova mapa regiona, mnogi su smatrali da će ona pratiti 'krvave granice' koje je 2006. predstavio penzionisani američki oficir Ralf Piters. Ovaj plan je uključivao raspad zemalja regiona duž etničkih i verskih linija, prema starom scenariju Odeda Inona iz 1982."

Mapu, koju je navodno izradio penzionisani pukovnik Piters, objavio je 2006. godine američki magazin "Armd forses džornal". Prema ovoj mapi, projekat "Novog Bliskog istoka" podrazumevao je razbijanje Turske, Sirije, Iraka, Irana, Pakistana, Saudijske Arabije, Kuvajta i Katara na nove i samo uslovno nezavisne države. Reč je, zapravo, o nizu američkih i izraelskih protektorata.

U dokumentu koji je poznat pod nazivom "Plan Inona", iznesene su neke od najvažnijih strateških zamisli vođstva Izraela. Njegov autor je, navodno, novinar Oded Inon, koji je dugo radio za izraelsko Ministarstvo inostranih poslova. U stvari, kako primećuje politička analitičarka Olga Četverikova, ovde se zapravo "radi o 'Strategiji Izraela' iz 1980. godine, koji je prvi put objavljen na hebrejskom u magazinu 'Kivunim' (Putevi) u februaru 1982. godine.

Pomenuta strategija ima za cilj uspostavljanje Izraela kao dominantne sile na Bliskom istoku, i to putem "putem destabilizacije i balkanizacije" islamskih država. Ova strategija je doslovno prepisana u američkom projektu "Novog Bliskog istoka", koji su proklamovali Kondoliza Rajs i pukovnik Piters. 

Sirija kao prekretnica

Ratovi protiv Avganistana i Iraka predstavljali su samo prvi korak američke imperije na putu ka svetskoj "dominaciji punog spektra". "Potom bi razbijanje nezavisne Sirije utrlo put za američki i izraelski 'Sveti gral': promenu režima u Iranu", dodaje Eskobar.

Američke okupacione snage ušle su u Siriju krajem 2014, pod izgovorom da se bore protiv "terora". To je bio "Obamin OCO u akciji". U stvari, Vašington je koristio i ISIS i Al Kaidu u pokušaju da uništi Damask.

Ulazak Rusije u sirijsku arenu, koji se desilo u septembru 2015. na poziv Damaska, označilo je totalnu promenu pravila igre. Predsednik Rusije Vladimir Putin odlučio je da se upusti u stvarni rat protiv terorizma na teritoriji Sirije pre nego što teror stigne do granica Rusije. "Udaljenost od Alepa do Groznog je samo 900 kilometara", dodaje Eskobar.

Rusi su još tokom 90-ih u Čečeniji imali priliku da vide šta je pravi teror. Posle Drugog čečenskog rata, nakon poraza mnogi čečenski džihadisti pridružili su se grupama u Siriji, koje su finansirali Saudijci i SAD.

Pokojni libanski analitičar Anis Nakaš svojevremeno je potvrdio da je legendarni iranski komandant snaga Kudsa Kasem Sulejmani ubedio Putina da se umeša u konflikt u Siriji.

Američki bezbednosni establišment ovo nikada nije oprostio Putinu ni Sulejmaniju. Po naređenju američkog predsednika Donalda Trampa, iranski general ubijen je u Bagdadu, u januaru 2020.

Dvadeset godina od rušenja Kula bliznakinja bili smo svedoci još jednog izuzetno važnog događaja: povratku talibana na vlast, posle dugotrajne okupacije SAD.

Lažni američki narativ o Avganistanu se srušio kao kula od karata. 

Rat u režiji CIA i MI6

Potom je usledila operacija "Potop Al Aksa" Hamasa, koja je zauvek uništila mit o izraelskoj nepobedivosti i o primatu njegovih obaveštajnih službi.

U stvari, sve akcije Tel Aviva posle 7. oktobra samo su ubrzale raspad Izraela. Prvo se raspala izraelska ekonomija. Danas, pred masovnom osudom genocida u Gazi, Izrael predstavlja međunarodnog pariju, koji razotkriva licemerje SAD, dodaje brazilski analitičar.

Prisetimo se upozorenja Zbignjeva Bžežinskog iz knjige "Velika šahovska tabla", iz 1997: "Imperativ je da se ne pojavi nijedan evroazijski izazivač sposoban da dominira i time izazove SAD." Ali, nije se pojavio samo  jedan "izazivač", već punopravno rusko-kinesko strateško partnerstvo, koje sasvim menja lice Evroazije.

Sada se američki "rat protiv terorizma" pretvorio u "rat terorom", koji, u režiji CIA i MI6, pokušava da se suprotstavi "ruskoj agresiji u Ukrajini". O tome svedoče i terorističke, osvetničke akcije Vašingtona, Tel Aviva i Kijeva, od kojih je hronološki poslednji napad pejdžerima na pripadnike Hezbolaha koje je Mosad počinio u Libanu.

image