Vođa kineske revolucije Mao Cetung (1893-1976) je radeći sa saradnicima na prvom petogodišnjem planu državnog razvoja (1953-1957) rekao da će trebati najmanje 50 godina "da se uhvatimo u koštac sa Amerikom. Možda i 75 godina". Kako je rekao, "znači 15 petogodišnjih planova".
Svekineski narodni kongres (SKNK), svojevrstan donji dom nacionalnog parlamenta, na ovogodišnjem zasedanju usvojio je nacrt sažetog formata velikog 15. petogodišnjeg plana (2026-2030) društvenog razvoja države. Ambiciozan plan novog petogodišnjeg plana razvoja druge najmnogoljudnije zemlje na svetu, ima za cilj postizanje odlučujućeg napretka "modernizacije po kineskom uzoru" do 2035.
Prvih martovskih dana, jednom u godini, oko 3.000 delegata SKNK zasedaju paralelno u Velikoj sali naroda u Pekingu sa 2.000 savetnika Kineske narodne političke konsultativne konferencije, koja može podsećati na senat parlamenta.
Ta "Dva zasedanja" su važna prilika za praćenje najvećeg procesa modernizacije u svetu, koji obuhvata gotovo petinu čovečanstva. Daju i ključ za razumevanje formiranja narodne demokratije u NR Kini. Kako druga najveća svetska ekonomija (ili prva, shodno paritetu kupovne moći, PKM) otpočinje 15. petogodišnji plan, to je bila i prilika za pregled proteklih dostignuća, te strateški vodič za budući razvoj planetarno, treće najprostranije zemlje.
Na prvom sastanku SKNK, kineski premijer Li Ćiang je izveštavajući o radu vlade izneo ambicioznu, ali pragmatičnu mapu puta za razvoj Kine tokom 2026. Utvrđen je cilj rasta ukupnog društvenog proizvoda (BDP) od 4,5 do pet odsto. Premijer je naglasio prelazak na stabilan, visokokvalitetan razvoj zasnovan na održivosti iskazanoj poslednjih godina.
Kina je u 2025. postigla ciljani rast od pet procenata, pošto su među 1,4 milijarde stanovnika povećani domaća potražnja i inovacije. Podstaknuto je strukturno preoblikovanje privrede i NR Kina je nastavila da bude jedan od najstabilnijih i najpouzdanijih motora svetskog ekonomskog rasta.
Projekcije za 2026. su u skladu sa imperativom kvalitetnog razvoja zemlje. Cilj je stvaranje proizvodnih snaga novog kvaliteta – digitalizacija, robotika, kvantna i "zelena" industrija, veštačka inteligencija, biomedicina… – povećanje potrošnje, modernizacija proizvodnog sektora i promocija ekološki prihvatljivog, niskog rasta ugljenika.
Osam dana kasnije, na završnoj sednici SKNK, zakonodavci su odobrili osnovne odredbe 15. petogodišnjeg plana. U kineskom sistemu javne uprave, petogodišnji planovi deluju kao strateški okvir ekonomskog i socijalnog razvoja. Novi plan ima mnogo ciljeva, uključujući opšti visokokvalitetan razvoj. Ključni pokazatelji se odnose na ekonomski razvoj, inovacije, narodno blagostanje, prelazak na "zelenu" ekonomiju i bezbednost.
Plodonosan 14. petogodišnji plan (2021-2025) je završen sa vrednošću BDP u 2025. od preko 140 biliona juana (20,28 biliona dolara). Prema novom razvojnom planu, u Kini nastoje da postave čvrste temelje da do 2035. bude udvostručen BDP po stanovniku u odnosu na 2020. To je više od 20.000 američkih dolara, tipično za umereno razvijenu zemlju.
Branko Milanović srpsko-američki ekonomista je skoro naveo da bi, prema zvaničnoj klasifikaciji Svetske banke (u kojoj je Milanović radio), NR Kina ove ili 2027. mogla postati zemlja sa visokim dohotkom, počev od 13.935 dolara. I to 46 godina pošto je Kina uvrštena na listu Svetske banke zemalja sa niskim primanjima.
U zemlji će tokom 15. petogodišnjeg plana biti promovisano 109 velikih projekata – ojačaće transport, luke, električnu energiju, komunikacije i nove industrije i dodatno osnažiti socijalno osiguranje. Pritom, tvorci kineske politike zacrtali su novu dvostruku strategiju u planu. Naime, da integrišu investicije u fizičku imovinu sa ulaganjima u ljudski kapital. Razvoj Kine će se više usredsrediti na interese ljudi, biće inkluzivan i održiv. Na taj način mnogoljudna i dinamična zemlja treba da doživi razvoj, stabilnost i dugoročnu konkurentnost na putu modernizacije.
Takav odnos prema čoveku ima za cilj da razvija sposobnosti ljudi, omogući im da uživaju u višem kvalitetu života i usvoje više znanja. Otuda su prioritetne oblasti obrazovanje, stručno usavršavanje, zdravstvena zaštita i briga o starijim osobama.
Zakonodavci su, takođe, usvojili ekološki kodeks, Zakon o promociji etničkog jedinstva i napretka, te Zakon o planiranju nacionalnog razvoja. Ovaj poslednji je zasnovan na dugogodišnjem iskustvu Kine u planiranju nacionalnog razvoja, pravno uokviruje dokazanu praksu i jača stratešku vodeću ulogu tog dokumenta. Od 1953, tada i uz pomoć sovjetskih savetnika, NR Kina je sačinila i sprovela 14 petogodišnjih planova koji su doprineli ekonomskom i socijalnom razvoju, povećanju životnog standarda i jačanju nacionalne moći zemlje u celini.
Ovaj zakon naglašava i važnost konsultacija sa javnošću u procesu planiranja. Tako su vlasti u 2025. pokrenule jednomesečno elektronsko savetovanje o 15. petogodišnjem planu u šta se uključilo preko 3,11 miliona ljudi. To se smatra pokazateljem na delu sveobuhvatnog razvoja narodne demokratije u Kini.
"Dve sednice" održane su dok globalna situacija postaje sve složenija, a svetom sve više vlada sila. Otuda je važan događaj bila konferencija za štampu kineskog ministra spoljnih poslova Vang Jia. Primećeno je da je Vangu, koji je i član Politbiroa Centralnog komiteta Komunističke partije Kine (KPK), prvi strani novinar koji je postavio pitanja, bio iz Rusije. Vang se, govoreći o tzv. diplomatiji glavnih sila, detaljno osvrnuo na kinesko-ruske odnose, hvaleći ih u celini i ocenio odnose Pekinga i Moskve najstabilnijim. Pridao je i veliku važnost odnosima sa SAD, založivši se da budu sleđeni principi uzajamnog poštovanja, mirnog suživota i obostrano korisne saradnje.
No, u NR Kini je jasno da sa porastom "trampizma", SAD tresu, uništavaju i demontiraju međunarodni poredak. SAD pokušavaju da odvedu međunarodnu zajednicu u mračno vreme, u kome vlada "zakon džungle". Nasuprot tome, Vang je poručio sunarodnicima da je "domovina stabilna poput planina Tai", poznate kao "glavna među pet svetih planina" u Kini.
Vang je, nezaobilazno, izložio i stav NR Kine o pitanju Tajvana, za koji je rekao da je od davnina sastavni deo Kine. Nikada nije bio, nije i nikada neće biti država, visoki zvaničnik je poručio za najveće kinesko ostrvo.
Ukratko, kako globalna situacija postaje sve složenija, a snaga sve više nastoji da određuje ishod, najvažniji zadatak za NR Kinu jeste da prvo budu rešena domaća pitanja ili neslaganja, istovremeno jačajući sopstvene mogućnosti. Samo sa čvrstom unutrašnjom snagom i dovoljnom moći možemo biti sigurni da možemo učestvovati u strateškoj konkurenciji, navode domaći analitičari.
Odraz takvog stava KPK i države jeste i 15. petogodišnji plan. Uz to, kineska težnja da se usredsredi na sopstveni razvoj i očuvanje održivog, stabilnog i zdravog ekonomskog i socijalnog rasta smatra se u Pekingu značajnim darom u sadašnjem haotičnom svetu.
Neki od kineskih analitičara su ovaj plan protumačili kao nacionalnu strategiju za "sustizanje SAD". Po njima, NR Kina bi u narednih pet godina mogla postići ekonomsku jednakost, tehnološku samostalnost i gotovo sličnu vojnu moć sa SAD.
Nigde u 15. petogodišnjem planu nije izričito proglašen zadatak "sustizanja Amerike", možda da ograniči reakciju iz inostranstva. No, novi plan je očigledno sastavljan u kontekstu rivalstva između SAD i Kine. Dokument sa Četvrtog plenuma CK KPK prošlog novembra napominje da "odnosi između velikih sila oblikuju globalni pejzaž", a da među njima "konkurencija postaje sve složenija i napetija".
Pojedini kineski analitičari svode cilj najnovijeg plana na četiri prioriteta.
Prvo, postići tehnološku i industrijsku autonomiju na visokom nivou kako bi bila eliminisana zavisnost od tehnologije sa Zapada koji nastoji da sputa razvoj NR Kine;
Drugo, proširiti domaću potražnju i povećati produktivnost u proizvodnim sektorima kako bi bio održan postojan privredni rast velikih razmera;
Treće, modernizovati nacionalnu odbranu – od vazdušnih i pomorskih snaga do strateškog softvera i svemirskih mogućnosti – da nacionalna bezbednost više ne zavisi od spoljnih ograničenja;
Četvrto, formulisati globalna pravila i propise upravljanja kako bi bila uravnotežena struktura međunarodne ekonomske i tehnološke saradnje.
Da li će Kina moći da krene ovom putanjom može se suditi po tri parametra: ekonomskoj skali, ključnoj tehnologiji i vojnoj moći. Ekonomska skala je najočigledniji pokazatelj; tehnologija ukazuje na značajan potencijal; vojna moć određuje da li Kina može pouzdano da deluje kao jednak centar sile.
Kineski BDP je nakratko, 2021, dostigao 77 odsto američkog, ali je 2025, pao na 64 odsto, mereno u dolarima. No, stvarni ekonomski rast Kine bio je veći. Pad je uglavnom odražavao promene cena i deviznog kursa. Međutim, ukoliko se meri u juanima ili po paritetu kupovne moći (PKM), Kina već nadmašuje SAD – za preko 30 odsto mereno PKM.
Pod uslovom da budu održani trenutna stopa inflacije, devizni kurs i ekonomski rast, Kini će trebati oko 13 godina – otprilike između 2035. i 2038, da smanji jaz u nominalnom BDP. Ukoliko ekonomski rast u SAD uspori ili juan ojača, rokovi će biti skraćeni.
Do kraja 15. petogodišnjeg plana, nominalni BDP Kine mogao bi premašiti 80 odsto američkog. Ipak, po obimu industrijske i druge proizvodnje, izvozu, inženjerskom kadru, efikasnosti infrastrukture, uvođenju robotike, potencijalu brodogradnje i namenske industrije, Kina već vodi i verovatno će to uvećati.
Prema najnovijim podacima Ujedinjenih nacija, udeo NR Kine u globalnoj proizvodnji mogao bi porasti sa 30 na 45 odsto u roku od pet godina, a SAD pasti sa 17 na 11 odsto. Peking vidi takav proizvodni potencijal kao pravi temelj nacionalne moći.
Dostigne li Kina skoro paritet u pomenuta tri parametra do 2030. ili smanji jaz sa SAD – Maoovo 75-godišnje predviđanje biće blizu ostvarenja: ekonomska izjednačenost, tehnološka autonomija i vojna gotovo istovetnost. Tada svetski poredak više ne bi bio "usredotočen na SAD uz prilagođavanje Kine", već bi bio dvocentrični sistem konkurencije i suživota.
Istorijski gledano, Maova računica otkriva intuitivno razumevanje ritma industrijske modernizacije: uspon velikih sila zavisi od dugoročne akumulacije, strukturnih prednosti i upornosti. Današnja Kina ima mnogo jaču materijalnu osnovu i mnogo veće šanse da petogodišnjim planovima oživi viziju Mao Cetunga od pre tri četvrtine veka.