Studentski protest koji traje izazvao je bujicu emocija kod mnogih, a nikoga nije ostavio ravnodušnim, to je sigurno.
Očekivanja da studenti zaista mogu da nam reše nagomilane društvene probleme su nerealna.
1. Kao prvo, oni ne mogu da prerastu u realnu političku opciju na narednim izborima. Zato što među njima nema nikakve saglasnosti u tom pogledu. Verovatnije je da je većina studenata za to da se vrate studiranju. Neki "krnji" nastup studenata, koji nemaju više svoje jedinstvo, bi bilo samo još jedno političko razočarenje i toga su oni svesni.
Tako da od njihovog autohtonog neposrednog političkog delovanja kao nastavka protesta neće biti ništa. Ili ništa vredno.
2. Dogodilo se jedno veoma prijatno iznenađenje. Naime, nije uspelo "sjedinjavanje" ekstremno prozapadnih opcija sa studentima. Ono što jeste planirano od strane Zapada kao buduća vlada, nije uspela da se nametne u protestima. I oklevanje studenata da budu povezani sa "revolucijom", odnosno rušenjem postojeće vlasti je dobrim delom i zbog toga što ne žele da njihova energija bude odgovorna za dolazak na vlast u Srbiji ekstremno prozapadnih grupacija i stranka.
3. Studentski protest ne može da bitno menja sistem i zato što se sam ne zasniva na bilo kakvom pogledu na svet. Nemaju ideologiju. A bez ideologije politika nije moguća. Da institucije rade svoj posao i da nema korupcije, to će vam reći svi koji su u javnom prostoru. Naročito oni koji vode institucije koje ne rade svoj posao i naročito oni koji su ogrezli u korupciji. Drugim rečima, ti stavovi nisu nikakav putokaz šta valja činiti u Srbiji. Zato što funkcionisanja/nefunkcionisanja državnih organa i korupcija čine manji deo naših problema.
Da se razumemo, korupcija je ogromna, ali u odnose na ukupne probleme razvoja društva i države, ona čini najjednostavniji i nikako ne najvažniji problem.
Za ključne probleme, za stvarni razvoj Srbije, neophodan je jasan pogled na svet, poznavanje odlučnih činjenice koje nas okružuju, temeljno znanje o oblastima privrede, države, prosvete, zdravstva itd.
Kako se budemo približavali raspletu ovih protesta, tako će povika svih ekstremno prozapadnih grupacija i onih ogrezlih u mržnji prema vladajućoj strukturi sve češće zamerati studentima na "njihovoj naivnosti", "nerazumevanju stvari" i slično.
Te zamerke su naravno sasvim neosnovane, ali ono što je još zanimljivije, previđaju jednu nespornu činjenicu: glavna poluga dolaska tih ekstremno prozapadnih snaga ("ekstremno" da bi ih razlikovali od vladajućih koji su takođe prozapadno orijentisani) je Vučić, koji nekim potezima (samo primera radi, a nabrajanje bi moglo da bude mnogo duže: Generalštab, kupovina "rafala", memorandum sa SAD o energetskoj saradnji) potkopava podršku birača u svom biračkom telu i legitimizuje politiku ekstremno prozapadnih snaga kao načelno ispravnu.
Ili, kada vređa ličnosti, često profesore, iz tog ekstremno prozapadnog bloka, osim što je takvo ponašanje sasvim neprimereno funkciji predsednika Srbije, suštinski indirektno potvrđuje da nema argumente kojima bi se suprotstavio njihovim tvrdnjama. Pa, zar to nije čist poklon za taj deo opozicije?
Da li je bilo upliva stranih službi?
Po mom mišljenju, studenti su samostalni u većini slučajeva i bez upliva stranih službi. Ali je upliv stranih službi veoma prisutan kod profesorskog kadra.
Pod plaštom tragedije u Novom Sadu, oni u dogovoru sa vladom finalizuju dogovor o parama za univerzitet. Kakve veze imaju pare sa padom nadstrešnice – nikakve, naravno.
Samo možemo da se nadamo da će se pregovori zaustaviti na 100 miliona evra i da neće preći u sramotnih dodatnih 500 miliona evra, o kojima je predsednik Vučić govorio da je načelno postignut dogovor. Da bude svima jasno, te pare se uzimaju od nekoga da bi se dale univerzitetu. A toliko ima nužnih izdvajanja za koje u budžetu nema sredstava, da bi ovakvo preterivanje nanelo novu veliku nepravdu drugima u društvu.
Međutim, takav uspeh u obezbeđivanju para samo bi učvrstio položaj profesora koji jesu na pozicijama interesa stranih službi i stranih interesa. Što iz ubeđenja, što baš kao špijuni.
Studenti su pokazali da im je stalo do Srbije. Izvršili su snažan pritisak na državne organe, tako da će se njihovi potezi budno pratiti i da i za njih važi zakon. Probudili su jedinstvo u tim osećajima celog naroda. I to je njihova misija.
Da li su i grešili? Apsolutno.
Nadati se da su i iz toga izvukli nauk: ne sme se tražiti izuzeće od primene zakona za svoje pripadnike i ne sme se blokadom onemogućavati pravo na obrazovanje bilo kom pojedincu.
Ali ukupno gledano, studentsko delovanje je pozitivno. Važno je razumeti da nije čudotvorno i da oni u ovom trenutku ne mogu ništa više od ovoga što su uradili.