
Pogrešan put

Postoji izreka "kada uđeš u pogrešan voz sve su ti stanice pogrešne", ali potezi koje povlači vlast u pogrešnom vozu zahtevaju da se povuče sigurnosan kočnica. O tome govorim u ovom tekstu.
Ukrajina
Vest o tome da Srbija prodaje municiju, granate, rakete, Ukrajini, detonirala je krajem maja u patriotskoj srpskoj javnosti.
Nakon što je Spoljna obaveštajna služba Rusije učinila javnim da poseduje neoborive dokaze za ovu tvrdnju, navodeći i metod fabrikovanja papirologije kojom se ova prodaja kamuflira, odgovor srpske strane je bio da će se formirati komisija koja će ispitati ceo slučaj.
Ako u ovom trenutku zanemarimo da je uobičajeni manevar kada se želi nešto zataškati da se formira komisija koja će "ispitati ceo slučaj", nevolje su u konkretnom slučaju po nas još mnogo veće. Naime, sam Vučić je, dan nakon što je vest o isporuci naoružanja Ukrajini od strane Srbije postala javna, izjavio da je "o tome razgovarao sa predsednikom Putinom" na sastanku 9. maja u Moskvi.
Ako pođemo od pretpostavke da je zaista tačno da do 9. maja Vučić pojma nije imao o tome da naoružavamo Ukrajinu da bi mogli da ubijaju Ruse, i time Srbiju svrstavamo u grupu strana u sukobu protiv Rusije, onda ostaje potpuno bez odgovora pitanje zašto ta komisija nije formirana najkasnije 11. maja? I zbog čega, imajući na raspolaganju sve podatke koje je prikupila ruska strana i sve podatke sa naše strane, ta komisija nije već 15. maja ispostavila izveštaj o ovom slučaju vrhu naše države?
Bratski odnosi dva naroda i tradicionalno prijateljski odnosi naših dveju država su nalagali da se punim kapacitetom i bez sekunde odlaganja, na savršeno jasan način za rusku stranu, od strane Srbije preduzmu svi neophodni koraci da se ovo pitanje, prvo razjasni, a zatim da se preduzmu mere kako do ovakvih stanja ne bi više nikada moglo doći.
Uplitanje pitanja plata zaposlenih u našoj vojnoj industriji (moraju ti ljudi od nečeg da žive itd) samo su pogoršali opšti utisak.
A kad smo kod novca, da konstatujemo da je korist koju Srbija ima od gasnog aranžmana sa Rusijom, u delu u kome kupujemo gas po cenama koje su znatno ispod tržišnih cena, po svom obimu u nekim godinama gotovo na nivou ukupnih iznosa svih pristupnih fondova EU namenjenih Srbiji, a u nekim godinama su te koristi za Srbiju skoro duplo veće. U poređenju sa "platama" zaposlenih u našoj vojnoj industriji, sa pogodnostima zbog niže cene gasa, smešno je i govoriti, reč je o desetinama i desetinama većoj koristi zahvaljujući ceni gasa za Srbiju.
Ova "ekonomija" je dovoljno ubedljiva i u apsolutnim iznosima, ali kad tome dodamo da je aranžman sa Rusijom oko gasa vid direkte pomoći budžetu Srbije (sve što se uštedi može da se koristi po slobodnoj volji naše vlade za razvoj Srbije), dok se od ukupnih iznosa pomoći EU oko 80 odsto zapravo vrati kompanijama iste te EU, a samo oko 20 posto predstavlja realnu korist za nas.
Na sve to onda dolazi činjenica da je Rusija naš glavni zaštitnik kao države, za očuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Srbije, na međunarodnoj sceni. Uz ogromnu važnost i Kine kojoj takođe dugujemo veliku zahvalnost.
Kad smo kod Kine, nadam se da nas neće i Kina "opomenuti" da prodajemo oružje Tajvanu.
Oko svih sumnjivih prodaja municije i naoružanja se mora odmah povući kočnica. Inače će šteta biti nepopravljiva.
"Rafali"
U nedavnom sukobu Pakistana i Indije ispostavilo se da je sasvim racionalno preispitati vrednost "rafala", s obzirom na to da ih je kineski avion sličnih karakteristika pobedio u vazdušnom duelu.

Ovo sve i ako zanemarimo sve rizike kupovine za nas strateški važnog naoružanja od države koja je priznala nezavisnost tzv. Kosova i koja sa Makronom na čelu prednjači u pohodu ka izazivanju trećeg svetskog rata u planetarnim okvirima.
Umesto da Srbija hitno pristupi preispitivanju celokupnog aranžmana sa Francuskom, ide se u maksimalno ubrzanje realizacije ove kupovine.
Treba očekivati da tokom juna pred skupštinom bude ratifikacija ugovora kojim se Srbija zadužuje za 1,9 milijardi evra (ceo preostali iznos cene za eskadrilu aviona) kod konzorcijuma francuskih banaka – odmah! Mnogo godina pre predviđene isporuke aviona.
Na taj način se jedna od početka pogrešna odluka stavlja u takve finansijske stege da je kasnije izuzetno teško odustati od te kupovine.
Tome treba dodati da su avioni kupljeni po ceni koja je znatno iznad tržišne. I pod pretpostavkom da će sile koje blokiraju Rusiju (a zapravo Evropu) večito biti u poziciji da diktiraju uslove. Niko ne mora da bude naročito verziran u razumevanje međunarodne situacije u Evropi, oko NATO i rata u Ukrajini, pa da mu bude savršeno jasno da će pobeda Rusije u celini uslediti znatno pre ugovorenog datuma isporuke rafala Srbiji.
Skupština Srbije mora da "podigne ručnu" i odbije ratifikaciju ovog novog zaduženja Srbije od ogromnih 1,9 milijardi evra.
KiM i Republika Srpska
Politika popuštanja i neprekidnog iznošenja žalopojki zbog brutalnog kršenja prava Srba je izvesno pokazala svoja velika ograničenja. Da ne koristim neki jači izraz. Ne koristim ga zato što treba da se ujedinimo oko ovih pitanja, a to nije moguće ako se piše ono što se oseća.
Srbija treba da jasno i glasno kaže da će, ne čekajući postupanja bilo koga drugog iz NATO ili nekog drugog subjekta sa Zapada, vojno intervenisati protiv svih oružanih formacija tzv. Kosova koje oni po Rezoluciji 1244 ne mogu da imaju. Sve te formacije i sve te njihove baze predstavljaju egzistencijalnu pretnju Srbiji i Srbija će ih uništiti svojom oružanom silom.

Isto važi i za pretnje hapšenjima i progonima rukovodstva Srpske. Ne samo da se Srbija neće nikada priključiti bilo kakvim sankcijama protiv Srpske i njenog rukovodstva, nego će takođe vojno reagovati ako neko pokuša da liši slobode predstavnike srpskog naroda u Republici Srpskoj.
To ne treba da govore ljudi iz Srpske, kao što i ne govore, nego baš najviši predstavnici Srbije.
Zapad mora da računa da je njihova politika sprovođenja zamisli uništavanja srpskog naroda nemoguća bez novog velikog rata na Balkanu. A onda će i naši saveznici imati priliku da iznesu svoj stav o tome.
Sa popuštanjem se mora prestati i na principima UN se jasno ima reći da će Srbi braniti svoja prava svim sredstvima.
I umesto zaključka, samo da konstatujem da dve godine od najave vraćanja vojnog roka, tog zakonskog predloga nema ni u najavi, ali smo zato pristupili naoružavanju Ukrajine, finansiramo Makronovu Francusku po cenu sopstvene strateške odbrambene sposobnosti i povlačimo se pred naletom sve agresivnijih postupaka, suštinski te iste EU plus Britanija i ostaci globalista iz SAD, preko Albanaca i Bošnjaka, protiv Srba.
Ako sami ne zakočimo ove pogubne trendove, dobar razvoj situacije na širem međunarodnom planu nam neće moći pomoći.
This is a modal window.