Čitaoce, kojima nije jasno zašto sam u naslovu upotrebio reč "lego", upućujem da na Jutjubu pogledaju brojne ingeniozne propagandne zapise Irana, u kojima je Tramp prikazan kao lego igračka ( a i sve drugo u tim animacijama). Smejaćete se.
Svestan sam da je broj Trampovih istorijskih uspeha gotovo beskonačan, pa da ni moja analiza ne može biti iscrpna, ali ću ovim tekstom pokušati da osporim neka od navodnih najvećih Trampovih dostignuća.
Ekonomija SAD
Zvezdane visine privrede SAD, o kojima predsednik Tramp uporno govori, u brojkama koje definišu ključne parametre izgledaju ovako:
– rast BDP je u 2025. godini bio oko 20 odsto manji nego u prethodnoj godini "pospanog Bajdena",
– u 2025. godini privreda SAD je zaposlila oko 10 puta manje novih ljudi nego u prethodnoj 2024. godini,
– budžetski deficit, sa sve Ilonom Maskom, u 2025. godini je suštinski isti kao u rasipničkoj Bajdenovoj 2024. godini,
– kamate na dugoročne obveznice SAD su porasle i time ne samo dodatno opteretile budžet, nego prete da dođe do kraha tržišta nekretnina. Ovo zbog toga što se hipotekarni krediti (kamate na njih) utvrđuju na osnovu prinosa na 30-godišnje obveznice, a one su sada na oko 5 odsto. Ako dostignu 6 odsto, potpuni krah tržišta nekretnina je neminovan,
– prvo carine, pa zatim agresija na Iran i posledično skok cene goriva i lančano svih drugih proizvoda, su doveli do porasta inflacije,
– kad smo kod carina, Tramp se hvalio kako je carinama kaznio one države koje su izrabljivale SAD, a stvarnost je da je 96 odsto tog carinskog tereta pao na građane Amerike i uvoznike (ostavljam po strani to što nikakvog "izrabljivanja" nije ni bilo). Od inkasiranih oko 200 milijardi dolara, zbog odluke suda da je takvo Trampovo postupanje nelegalno, sada država mora uvoznicima da plati štetu u iznosu od 166 milijardi dolara. Šta je rezime "genijalnih" carina u prethodnom periodu: inflacija, pad životnog standarda, urušavanje pravnog sistema i mizeran prihod za budžet od možda najviše 34 milijarde dolara.
– dug vrtoglavo raste. Obveznice se sve teže prodaju. Zbog toga referentna kamatna stopa ne može dalje da se spušta, tako da i krediti i dalje ostaju skuplji nego što je to posrnuloj privredi potrebno.
SAD i saveznici
Tvrdnje Trampa da bi Kanada mogla da postane 51. država SAD dovele su odnos tradicionalno neraskidive povezanosti Kanade i SAD na najniži nivo ikada. Sam premijer Kanade je objasnio da je Amerika i ranije bila agresivna prema svetu, ali su bili zajedno u zločinačkom imperijalnom poduhvatu (izbor reči je naravno moj, ali je suština verno preneta) koji je koristio i Kanadi, a da je sada ovakvo ponašanje SAD neprihvatljivo zato što žele da opljačkaju Kanadu.
Aneksija Grenlanda (mislim da je to i te kako aktuelno u susret izborima u novembru) izazvala je pravi zemljotres. Ne samo u Danskoj koja je odlučno ustala u odbranu svog suvereniteta kolonijalnog nasleđa (dok im suverenitet Srbije u pogledu kolevke i rasadnika i srpstva i Srbije na KiM izgleda kao totalitarni kapric Beograda koji treba slomiti svim sredstvima), nego u celoj Zapadnoj Evropi i NATO, nastupilo je stanje šoka i neverice. A nakon toga se počelo u mnogim metropolama razmišljati o tome kako da se zaštite od SAD.
Usledile su brojne posete najviših državnika Kini. I Starmer, Makron, Merc, Sančez itd. Tako da od priključivanja ideji SAD da se "Kina obuzda" nema ništa. Istina, svi oni za sada misle da mogu da prevare Kinu, tako što će od nje dobiti za sebe fer ekonomske uslove, a Kini i dalje uvoditi prepreke na tržištima EU i Britanije (što će ubrzo naići na otrežnjujuće kontramere Kine).
Napadom na Iran, ne samo da je ugrožena EU, nego naročito saveznici SAD na Dalekom istoku. Japan, Južna Koreja, Filipini, Australija, Novi Zeland, pre svih, zato što oni ne mogu da funkcionišu bez nafte iz zaliva.
Indonezija je odmah pristupila zaključenju ugovora o dugogodišnjem snabdevanju naftom iz Rusije, a Indija je odustala od obećanja Trampu da neće kupovati rusku naftu.
Filipini su, zbog toga što nemaju rezerve, u dramatičnoj situaciji. I baš da vidimo na prvim sledećim izborima da li će narod glasati za američke baze ili za vraćanje na prethodnu politiku dobrih odnosa sa Kinom i za jedan multipolarni svet u kome nema imperijalnih napada koji prete da ekonomiju sveta sunovrate u depresiju.
Ako nastupi najgori scenario sukoba SAD i Izraela protiv Irana, SAD će moći da snabde Japan i možda u izvesnoj meri Južnu Koreju. Svi ostali tradicionalni saveznici će ostati bez potrebnih količina nafte. Uključujući i EU.
Napad na Iran
Nema sumnje da će se napad na Iran proučavati, u decenijama koje su pred nama, kao primer najveće greške SAD ikada.
Posledica je potpuno usaglašavanje strategija i tekućih politika Kine i Rusije. Najgore što se može SAD dogoditi iz ugla njihovih imperijalnih interesa.
Iran je promovisan u heroja otpora zapadnom imperijalizmu u svetskim razmerama, a među muslimanskim svetom stekli su oreol zvezde vodilje u svim velikim pretežno sunitskim državama na svetu.
Posledice po arapske zemlje Zaliva, zbog bliskosti sa SAD, dokazale su da je najviši stepen opasnosti, ako imaš vojne baze SAD na svojoj teritoriji. Potpuno suprotno (da se setimo zaboravljene Analene Berbok "za 360 stepeni") višedecenijskoj obmani kako vojne baze SAD/NATO i puna saradnja sa tim delom sveta garantuju bezbednost i prosperitet.
Uzgred, ako ipak dođe do obimne razmene raketnih udara u ratu agresije Amerike i Izraela protiv Irana, onda Katara neće uopšte biti. Ni Ujedinjenih Arapskih Emirata. Kuvajt će biti teško razoren i preuzeće ga Irak. Bahrein teško razoren i preuzeće ga proiranska vlada. Saudijska Arabija ako bude pasivna samo razorena, a ako uzme aktivno učešće protiv Irana, takođe će prestati da postoji. Odnosno, vratiće se na broj Beduina koji su tu uvek živeli i u pustinjskim uslovima. To su posledice "mudre" politike da se ne suprotstavljaš imperijalnom Zapadu.
Buduće pobede
Mislim na posetu Kini za oko dve nedelje, rešavanje izlaska iz sukoba sa Iranom, rešavanje nadolazeće ekonomske krize i naravno izbore u novembru za Kongres i trećinu Senata.
To se stvarno može najbolje dočarati lego kockama i animiranim zapletom, tako da ću ovde, u nedostatku talenta, završiti tekst i sačekati da poseta Kini prođe, kako bih mogao rečima da iznesem šta o tome mislim. Ali, samo ukratko, i ove pobede će ličiti na prethodne.