Pre osam godina, u Pekingu sam intervjuisao Dankana Klarka. Klark je Britanac i biograf Ma Juna, poznatijeg kao Džek Ma.
Njegova knjiga "Alibaba – kuća koju je izgradio Džek Ma" tek što je bila odštampana. Naslov za svoju knjigu Klark je pozajmio od Nortona Džastera (The House That Jack Built, 1962) ili ga je preuzeo iz takođe poznate narodne pesme iz 18. stoleća.
Intervju sa Klarkom objavio sam u NIN-u. Mom sagovorniku dopalo se što se neko u Srbiji interesuje za Džeka Maa, pa smo razgovarali o mogućnost da ga zajedno posetimo kako bih napravio intervju i sa njim, što se na kraju izjalovilo.
Kako su australijski komunisti doprineli osnivanju "Alibabe"?
Klark mi je pričao kako je Džek Ma, dok je bio dečak od petnaestak godina, sačekivao prve turiste koji su počeli da dolaze u njegov rodni grad Hangdžou.
Nudio im je uslugu vodiča, u zamenu za mogućnost da kroz razgovor sa njima uči engleski jezik.
Desilo se da je među prvim turistima u Hangdžou bila levičarska porodica Morli iz Novog Južnog Velsa. Morlijevi su doveli sina i ćerku da se na licu mesta uvere u socijalističke prilike koje su vladale u Kini.
Petnaestogodišnji Džek Ma sprijateljio se sa tri godine mlađim Dejvidom Morlijem, čiji je otac bio ubeđeni socijalista, a majka član Komunističke partije Australije. Morlijevi su po povratku u Australiju održali kontakt sa preduzimljivim kineskim dečakom. Očigledno im je bio drag i simpatičan. Čak su mu kupili mali stan u Hangdžou.
U tom stanu osnovana je kompanija "Alibaba".
Paradoksalno, može se reći da su usponu jedne od najvećih internetskih kompanija, čiji je nekadašnji vlasnik bio jedan od najbogatijih ljudi u Aziji i na svetu, kumovali australijski komunisti.
Klark koji je prisustvovao osnivanju "Alibabe" u malom stanu Džeka Maa, koji su mu kupili australijski komunisti, poverio mi je da je tada bio dovoljno "glup" da ne uloži trideset centi po akciji novoosnovane kompanije. Izračunao je da bi te 2016. godine, da je to učinio, imao tridesetak miliona dolara.
Kako je Džek Ma nestao sa radara javnosti?
Osnivač "Alibabe" "iznenada" je potom nestao sa radara javnosti. Dogodilo se to pre približno četiri godine. Iako pouzdanih izvora o tome nema, on sada navodno većinu vremena provodi u inostranstvu. Negde je bilo objavljeno da putuje i izučava poljoprivredu. Drugi su tvrdili da je posvećen obrazovanju i filantropiji, jer je njegovo bogatstvo i dalje prilično, a treći da većinu vremena provodi u Tokiju.
Ali, šta se zapravo dogodilo?
U trenutku kada su njegova kompanija "Alibaba" i Grupacija "Ant", koje je kontrolisao i čiji je bio vlasnik, doživljavale zvezdane poslovne i finansijske trenutke, Džek je, oktobra 2020. godine, u Šangaju održao govor u kom je saopštio da kineska regulacija previše kontroliše tržište i da "stari sistem" suzbija inovacije.
Inovacije su tada u Pekingu bile viđene kao novi "motor" kineske ekonomije, što se do danas zaista obistinilo. Da sistem, pritom "stari" suzbija inovacije paralo je uši kineskom rukovodstvu koje nije krilo da se ponosi dostignućima i plodovima politike otvaranja.
U Pekingu su šangajski govor Džeka Maa doživeli kao kap koja je prelila čašu državnog strpljenja. On se ni ranije nije ustezao da kritikuje neke od poteza kineske vlade, ali su oktobra 2020. godine u Pekingu procenili da je Džek Ma govorom u Šangaju prekardašio.
Kao Čarls Vilson...
Očigledno su ga razumeli prema sada već mitskom ključu Čarlsa Vilsona: da je za SAD dobro ono što je dobro za "Dženeral motors".
Ono što je bilo dobro za "Alibabu" i Grupaciju "Ant" trebalo je da bude dobro za celu Kinu.
Peking je insistirao i insistira na tome da kineska država, kinesko društvo i kineska civilizacija ne mogu biti podređeni interesima korporacija, naročito ne privatnih i pogotovo ne stranih.
Ostalo je istorija ekonomskih odnosa u Kini.
Inicijalna javna ponuda Grupacije "Ant", koja je trebalo da bude najveća u istoriji Kine, zaustavljena je svega nekoliko dana pre najavljenog početka dokapitalizacije.
Usledila je istraga Džekovih kompanija zbog sumnje da su neke od njih ostvarile monopol na tržištu. Januara 2021. godine, kompanija "Alibaba" kažnjena je sa 2,8 milijardi dolara, zbog sprovođenja monopolske prakse.
Džek Ma se tada povukao sa mesta izvršnog predsednika "Alibabe", premda se još od 2019. godine distancirao od operativnog vođenja kompanije koja ga je višestruko nadrasla.
"Alibaba" i Džek Ma nisu jedini vlasnici kompanija u Kini koji su, idealizujući nevidljivu ruku tržišta spram čitavog društva, iskusili pesnicu države.
Kineske vlasti obrazložile su ovu akciju, u kojoj je značajno smanjena vrednost nekih od kompanija, kao neminovnu sa stanovišta zaštite javnog i državnog interesa.
Za kompaniju "Didi", koja se bavi prevozom putnika, postavilo se pitanje rukovanja osetljivim ličnim informacijama korisnika njenih usluga, za koje je procenjeno da bi mogle da budu zloupotrebljene, ne samo unutar Kine, već i u inostranstvu.
Bil je ugrožena bezbednost Kine
Korak dalje od ove konstatacije je bezbednosni aspekt čitave stvari sa naglim rastom privatnih kompanija, jer je procenjeno da te kompanije, koje su počele da upravljaju ogromnim količinama ličnih podataka i skladište ih, time mogle da potkopaju (sajber) bezbednost čitave Kine.
Na koncu, tu je bio i korporativni nadzor kineskih potrošača.
Kineske tehnološke kompanije suočene su bile sa sumnjom samih Kineza da upotrebljavaju napredne algoritme za praćenje njihovog ponašanja, analiziraju njihove lične navike i upotrebljavaju personalizovane internetske oglase preko svake mere, ukoliko mera za tako nešto uopšte postoji.
Neki su tvrdili da je posredi čitav "kapitalizam nadzora" u nastajanju, u kom poslovni modeli tehnoloških giganata zapravo počivaju na prikupljanju i monetizaciji ličnih podataka.
Kineski građani, a naročito mlađa populacija koja je tehnološki potpuno opismenjena, izrazili su zabrinutost zbog nivoa kontrole koju kineske internetske kompanije imaju nad njihovim životima. Ova osetljivost je pojačana visokoprofilnim curenjima podataka i rastućom svešću o tome koliko je sveprisutni digitalni nadzor postao konstanta u savremenom društvu. U tom kontekstu, odluke kineske vlade jesu odgovor na zahteve građana za jačom zaštitom od prekomernog uticaja korporacija i mešanja u njihovu privatnost.
U zapadnim medijima ovu odlučnu akciju kineske vlade "doradili" su čitavom lepezom očekivanih optužbi koje su govorile o kontroli, ovoga puta korporacija.
Suština je u nečemu drugom.
Kina je, sa svim vrlinama i manama koje nesporno ima, veliko ostrvo slobode u pogledu političkog uticaja korporacija na ključne aspekte života građana i naročito na politiku koju vlada sprovodi u ime i za račun svih, umesto u ime i za račun superbogate manjine kojoj se političke klase u drugim delovima sveta naprosto klanjaju i čije interese, u stvari, sprovode.
Sticajem okolnosti, Džek Ma je iz igre "izbačen" na početku kineske dominacije u svetskoj automobilskoj industriji (svaki treći automobil proizveden je u Kini i svaki drugi elektromobil). Ta okolnost njegovu sudbinu simbolički povezuje sa Čarlsom Vilsonom u čije je vreme američka automobilska industrija bila makar donekle ono što je danas kineska, a za kog danas tvrde da nikada nije rekao ono što mu je pripisano, barem ne na način na koji mu je sve pripisano (da je za SAD dobro ono što je dobro za "Dženeral motors").
Džek Ma je, međutim, u Šangaju 2020. godine rekao ono što je rekao. Za Srbiju bi to moglo da bude velika lekcija, ali kome je ovde još do lekcija.