Epohalne, fundamentalne globalne "tektonske promene" idu Srbima naruku, ali ne zato što one ekskluzivno, baš Srbima, same po sebi donose nešto ekstra pozitivno, već zato što po svoj prilici teško da može biti gore nego u unipolarno vreme.
To srpskom činiocu daje šansu da se bolje pozicionira i u temeljno geopolitički rekonfigurisanom sistemu realizuje svoj ključne interese, uključujući i vraćanje izgubljenog tokom "negativnog otklona istorijskog klatna".
Da li će tu šansu iskoristiti pokazaće "znakovi pored puta" koji se upravo ređaju.
Dan pobede i ono šta dolazi
"Okrugle" godišnjice mnogih važnih istorijskih događaja slede do kraja ove godine. One će biti ne samo propraćene, već dobrim delom i kreirane medijski, te politički funkcionalizovane u skladu sa tekućim odnosima na svetskom, evropskom i balkanskom planu. Shodno tome, manje će biti važno kako se nešto zaista dogodilo i kakve je to trenutne posledice stvarno imalo, a mnogo važnije kakav će se narativ formirati i kako će koja strana to kapitalizovati.
Ne izgleda da Srbi spremno, sa razvijenom strategijom blagovremenog i efikasnog delovanja dočekuju scenario koji će se realizovati u "novoj realnosti" – u trouglu očigledno pobedničke Rusije na "istočnom frontu", agilne Trampove Amerike koja nastoji da smiri ostale izazivače i okrene se glavnom – kineskom, te tumarajuće Evropske unije koja je izgubila tlo pod nogama i postaje opasno nepredvidiva.
A Srbi već kasne da na tom polju deluju ofanzivno, budući da će pasivan odnos i kasnije vajkanje o nepravdi i zlovolji Zapada biti bespredmetni.
Približava se obeležavanje osamdeset godina od završetka Drugog svetskog rata, koje će početi komemoracijama povodom oslobađanja nacističkih koncentracionih logora – Aušvica, Dahaua, Buhenvalda, Bergen-Belzena, Mauthauzena...
Finansijski-propagandno i politički moćna jevrejska zajednica širom sveta, a naročito država Izrael u kontekstu sukoba u Gazi, nastojaće da povrati "monopol stradanja", odnosno da poljske, ruske, srpske, romske i druge ratne žrtve ostanu na nivou usputnog pominjanja. Spremaju li Srbi organizovan, dobro osmišljen i probitačan nastup u vezi s Jasenovcem i masovnim pokoljima na čitavoj teritoriji NDH? Ili će nastaviti sa autodestruktivnim umanjenjem broja žrtava u čemu učestvuju čak i neki velikodostojnici SPC, naučnici i državni funkcioneri.
Dan pobede već je relativizovan Danom Evrope radi lažne integracione idile i snishođenja Nemačkoj, za koju je to dan poraza.
Naravno da će se u EU nastaviti sa "kenselovanjem" Rusije, kao što će zločinački potomci domaćih nacista pokušati da marginalizuju presudan doprinos Srba ratnoj pobedi. Imaju li Srbi plan kako da prilikom velikog jubileja pokažu da su tada bili, a i danas su, "na pravoj strani istorije", te da na osnovu toga povećaju "specifičnu težinu" u savremenim međunarodnim poslovima?
U tom kontekstu samo nekoliko dana pre 9. maja bi trebalo dostojno da obeleže tridesetogodišnjicu "Bljeska", ne ustručavajući se da istaknu kako je on bio rezultat upravo povampirenja ustaštva, odnosno hrvatskog neonacističkog "puštanja duha iz boce" uz evropsko terciranje.
Prilika za preokret posle tri decenije
Negovanje kulture pamćenja povodom značajnih događaja iz ranije srpske istorije svakako se ne dovodi u pitanje, ali se u aktuelnom delikatnom trenutku mora postupiti nacionalno pragmatičnije. To znači da aktivnosti treba više koncentrisati na godišnjice događaja iz vremena rastakanja SFRJ, budući da je način na koji su oni do sada predstavljani u velikoj meri uticao na sadašnju nezavidnu srpsku geopolitičku i svaku drugu poziciju.
Da se to ne bi nastavilo i u budućnosti, ova godina je prilika koja se ne sme propustiti kako bi negativna inercija počela da se zaustavlja.
Tako, na primer, prioritet bi trebalo dati proaktivnom i sveobuhvatno osmišljenom nastupu u vezi tridesetogodišnjice "događaja u Srebrenici". Euforija koju priprema tzv. političko Sarajevo uvek je bila, a i sada će ući u sferu "više politike". Drugim rečima, biće to možda poslednji, ali opasan trzaj pripadnika američke "močvare" koji su na promuslimanskom angažmanu izgradili karijere, kao i sadašnjih lidera EU – uključujući i osobu koja sebe smatra visokim predstavnikom – koji sve više tonu u procep nastao sa novim rusko-američkim odnosima.
U mesecima koji slede trebalo bi preduhitriti, parirati ili barem "kontrolisati štetu" u pogledu onoga što sledi. Biće tu sve jače antisrpske medijske i političke kampanje, mogućih rezolucija evropskih foruma, izazivanja false flag incidenata, egzemplarnog sankcionisanja za "poricanje genocida"...
Sve će pratiti ponovni zahtevi da se Srebrenica izuzme iz sastava Republike Srpske, pokušaji oduzimanja još nekog njenog ovlašćenja i prebacivanja na nivo BiH, pretnje oduzimanjem imovine Republici Srpskoj, a naročito derogiranjem kondominijumskog statusa Brčko Distrikta u smislu njegovog određenja kao "teritorije BiH". Neće nedostajati novih tužbi i kažnjavanja istaknutih pripadnika srpske političke i intelektualne elite zbog navodnog antidejtonskog delovanja...
Uostalom, proces i nedavnu presudu predsedniku Republike Srpske treba posmatrati (i) kao sastavni deo čitavog tog "paketa", za koji je zamišljeno da bude u funkciji zamišljene "nove Bosne", okreni-obrni unitarne.
Stoga, u ovom trenutku nije racionalno rasipati ionako skromne mogućnosti na pompeznu manifestaciju povodom 150 godina od podizanja Hercegovačkog ustanka. Nema sumnje da to jeste bio veliki, prekretnički istorijski događaj i ne dovodi se u pitanje njegovo dostojno obeležavanje, koje će – a to je važno – na jedinstvenom, državnom nivou organizovati Republika Srpska i Srbija.
Da li je, međutim, u nacionalnom interesu organizovanje čitavog niza najavljenih naučnih skupova na tu temu, umesto da se veći deo srpskog intelektualnog napona i "pasioniranosti" usmeri na uporno, sada već na neoborivim argumentima zasnovano raskrinkavanje dalekosežno geopolitički motivisane "Srebreničke nameštaljke"?
"Oluja" i Dejton – prilika za kontraofanzivu
A sledi i tridesetogodišnjica "Oluje". Neće li se opet sve svesti na arhaično organizovan, sveden i nostalgično artikulisan jednovečernji miting prognanih Krajišnika i njihovih potomaka, uz strogu autocenzuru zvaničnika da se baš ne preteruje sa prozivanjem Hrvata za uklanjanja "nedoklanog naroda"?
Umesto toga, delovanje ukupnog srpskog činioca trebalo bi usmeriti na intenzivno međunarodno promovisanje činjenice o zločinačkom, neoustaškom, odnosno neonacističkom karakteru hrvatskog zauzimanja Republike Srpske Krajine i masovnog progona srpskog stanovništva, i to sa teritorije pod zaštitom UN. Podrazumeva se da je potrebno sve asocijativno dovesti u vezu sa osamdesetogodišnjicom okončanja Drugog svetskog rata, uz animiranje sila-pobednica Rusije i Kine.
Sa približavanjem kraja godine uslediće i najvažniji "jubilej" –tridesetogodišnjica Dejtonskog sporazuma.
Tenzije, koje se sukcesivno grade, približiće se vrhuncu. Od egzistencijalnog značaja za Republiku Srpsku je da do kraja novembra uspe da koliko-toliko promeni imidž od (lažno) optužene za njegovo kršenje u zagovornika očuvanja i primene njegovih originalnih odredbi. Štaviše, trebalo bi iskoristiti nesumnjiv interes Amerikanaca da trijumfalno obeleže sklapanje sporazuma ne samo kao nekadašnji diplomatski uspeh, već kao priliku da dodatno podignu svoj prestiž u kontekstu sadašnje mirovne inicijative u ukrajinskoj krizi.
Naoko paradoksalno, najveća smetnja reafirmaciji "slova Dejtona" mogu biti Evropljani. Otuda trka sa vremenom i pokušaj da se pre novembra Republika Srpska stavi pred svršen čin nametnutim odlukama "turiste Šmita". One podrazumevaju dalje kriminalizovanje legitimnih političkih lidera i institucija, kao i tendenciozne presude ne-dejtonskih i izvitoperenih sudova BiH mimo ustavnih i zakonskih odredbi, a podržanih od briselske/berlinske/londonske birokratije.
Borba srpskog "Davida" protiv evropskog "Golijata" ima izgleda na uspeh ako bude ofanzivna, mudra, uporna i dobro strateški osmišljena.
A kada prođe novembar i balon se ispumpa, a globalne i regionalne geopolitičke promene dobiju na zamahu, mogući su mnogi danas gotovo nezamislivi ishodi. Tako će potpuno vraćanje oduzetih dejtonskih ovlašćenja i razdruživanje Republike Srpske od FBiH postati sasvim izgledno. Kao i postavljanje pitanja principa razbi-raspada Jugoslavije i rekonfiguracije postjugoslovenskog prostora.
Možda će se muslimani u ekspanzionističkoj zanesenosti celovitom BiH suočiti sa opasnošću da u novoj konstelaciji izgube čak i ovaj "fildžan" koji sada imaju? I da će upravo oni postati fanatični "čuvari izvornog Dejtona".